Svakodnevno slušamo o brojevima zaraženih kovidom, preminulih, intubiranih, vakcinaciji, nevakcinaciji, antitelima i ovako treba, a ovako ne. Ono što na kraju dana ponekad zaboravljamo i od čega se distanciramo jeste da je svaka ta brojka zapravo jedna tragična scena iz života.
Lekari često svedoče da u ovom talasu nije retkost da se cele porodice zaražavaju. Soj koji se lako prenosi, lako se razmeni i sa ukućanima, a onda obično oni najstariji i najugroženiji prvi nastradaju.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Tako je jedan tinejdžer iz Srbije, čiji identitet zbog delikatnosti situacije nije objavljen, u razmaku od samo nekoliko dana ostao je bez majke, bake, a od juče i bez oca.
I dok sam dečak ima obostranu upalu pluća i njegova klinička slika uopšte nije naivna, redom su odlazili najbliži članovi njegove porodice. Sa kovidom se prvo nisu izborile njegova majka i baka.
Dečakov otac se držao narednih nekoliko dana, a onda je intubiran. Međutim, juče je i on izgbio bitku, a tinejdžer je ostao potpuno sam i teško bolestan.
I ma koliko ova priča sama po sebi bila teška, ono što je najgore u ovoj situaciji jeste činjenica da je ovo samo jedna tragična priča, a takvih ima još. Svaka brojka koja nas sačeka na preseku u 15.00 poslepodne jeste jedan isečak iz života.
BONUS VIDEO:
Cenim da "zbog stavova" niko nije bio vakcinisan?