“Živeli smo sirotinjski, borili se da PREŽIVIMO”: Tužan kraj jedne od OMILJENIH pevačica narodne muzike

Jedna od omiljenih pevačica narodne muzike, Usnija Redžepova, preminula je na današnji dan pre šest godina

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
foto: Printscreen Youtube

Legendarna narodna pevačica Usnija Redžepova rođena je 4. februara 1946. godine, a karijeru je započela polovinom šezdesetih godina prošlog veka. Tokom svoje dugogodišnje uspešne karijere objavula je devet albuma, a na njenom repertoaru uglavnom su se nalazile makedonske narodne pesme, kao i numere sa juga Srbije. Osim toga, pevala je na romskom i turskom jeziku, a ogromnu popularnost donela joj je uloga Koštane u istoimenoj predstavi, koja je na repertoaru Narodnog pozorišta bila čitavih 25 godina, a Usnija ju je odigrala više od 150 puta.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

Veliku popularnost joj je donela uloga Koštane, predstava je na repertoaru Narodnog pozorišta u Beogradu bila punih 25 godina, a Usnija je Koštanu odigrala više od 150 puta.

Jedna od najpopularnijih pevačica narodne muzike bivše Jugoslavije rođena je u Skoplju, u porodici koja je živela u siromaštvu. Ipak, uprkos svim nedaćama sa kojima se suočavala, svog detinjstva uvek se prisećala s osmehom na licu.

– Moja mama Sabrija bila je Turkinja, a tata Jašar Rom, džambas. Otac nije mogao da ima dece sa prvom ženom pa se oženio mojom majkom, udovicom koja je već imala sina i ćerku. Rodila je još nas četvoro i kuća je bila puna mališana. Živeli smo sirotinjski, u teškim uslovima, borili smo se da preživimo, ali to je ipak bio najlepši period u mom životu – prisećala se Usnija za domaće medije.

Iako je tokom gimnazijalskih dana zavolela muziku i scenu, njeni roditelji bili su izuzetno strogi po pitanju njenog školovanja, a ideju da postane pevačica nisu prihvatali.

– Moji roditelji nikada nisu prihvatili ideju da budem pevačica. Smatrali su da sam tako dostupna svima i da je to trange-frange profesija. Ljudi iz Radio Skoplja dolazili su kod mene kući da se ubeđuju sa Jašarom oko mojih nastupa i on ih je nekada jednostavno odbijao izgovarajući rečenicu: Moja ćerka će završiti fakultet i postati pristojna žena. Čim sam maturirala, počela sam da nastupam zajedno s jednim orkestrom iz Strumice kako bih zaradila novac za studije u Beogradu. Da ispunim očevu želju i konačno vidim taj divni grad. Obišla sam celu Jugoslaviju i svu zaradu slala sam mojima da mi čuvaju za studije – ispričala je Usnija jednom prilikom.

Ipak, uprkos svetlima pozornice i ljubavi koju joj je pružala publika, Usnija nije odustajala od namere da ispuni želju svojih roditelja, pa je 1969. godine upisala Filološki fakultet, a period studija smatrala je jednim od najlepših u životu. Ipak, shvativši da uprkos svom trudu koji je ulagala nije uspevala da savlada arapski jezik, odlučila je da odustane od studija arapskog jezika i književnosti. Nasuprot tome, život joj je uvek nametao muziku i više puta joj stavljao do znanja da bi to trebalo da bude njen životni put.

Usnija je veoma mlada postala predmet obožavanja suprotnog pola, a kako se tada pričalo i pisalo, čak je i Josip Broz Tito bio oduševljen njenom lepotom, a osim njega očarala je i kubanskog predsednika Fidela Kastra. Ipak, uprkos tome što je bila san svakog muškarca, svoje srce je poklonila samo jednom – svom suprugu Svetomiru Šešiću.

– Na vreme sam upoznala čoveka svog života. Šele je harmonikaš koji me je učinio emotivno spokojnom. Na turneji po Nemačkoj vozili smo se istim kolima i tada smo se upoznali. Privukle su me njegova energija i marljivost jer je vukao kablove, pregovarao sa organizatorima i uspevao da svira dva koncerta dnevno. Nikada za sve ove godine braka nije napravio nijednu ljubomornu scenu. Mnogi su mi se udvarali, ali Šele je znao da sam njegova. Nekada bi prišao i udvaraču na šarmantan način stavio do znanja da sam zauzeta, a drugi put samo bi se nasmejao i napomenuo mi da moramo na probu. Zajedno smo stvorili divan dom, ali dece nismo mogli da imamo. Jednostavno nije išlo. Odavno sam tu činjenicu emotivno obradila i nastavila da uživam u životu. U mojoj i Šeletovoj familiji ima mnogo dece kojoj poklanjamo svu našu ljubav i pažnju – pričala je Usnija.

U 65. godini život je počeo da joj se menja. Zbog problema sa srcem, 20. septembra 2012. hitno je prevezena u Urgentni centar u Beogradu, gde je utvrđeno da mora na operaciju i ubrzo su joj ugrađena dva stenta.

Bio je to, kasnije će se ispostaviti, početak njenog kraja.

Nepunih godinu dana kasnije suprug joj je preminuo od raka pankreasa. Šele je poslednje mesece svog života proveo pružajući pažnju i podršku Usniji zbog njenih zdravstvenih problema, stavljajući svoje zdravlje u drugi plan.

– Otišao je iznenada. Bio je to šok i za mene i za naše prijatelje, za sve. Imao je tu opaku bolest, kancer pankreasa, koji je prešao na jetru i poslednje dve nedelje ništa nije mogao da jede. Umro mi je gladan i bilo mu je strašno loše – ispričala je jednom prilikom Usnija, čije je zdravstveno stanje nakon tragičnog događaja počelo naglo da se pogoršava, a vrlo brzo nakon toga dijagnostikovano joj je maligno oboljenje pluća.

Iako se svom snagom borila protiv opake bolesti, bolovi su postajali nepodnošljivi, međutim, pozitivan duh nije ne napuštao do poslednjeg dana.

– Svakodnevno se mučim s bolovima i teško dišem. Stanje mi se mnogo pogoršalo. Ležim u krevetu, jedva uspevam da sedim. Pokušala sam da ustanem kako bih prošetala, ali ne mogu se osloniti na noge. Dosta sam smršala, kao da nisam ja, ljudi me čak i ne prepoznaju. Pijem samo vodu, nemam snage ni da jedem – rekla je Usnija u jednom od poslednjih intervjua koje je dala za domaće medije.

Nekrunisana kraljica južnjačkog melosa, kako su je mnogi nazivali, preminula je 1. oktobra 2015. godine u Institutu za plućne bolesti i tuberkulozu Kliničkog centra Srbije u Beogradu.

EKSKLUZIVNI VIDEO! Koluvija: Iz Stefanovićevog kabineta tražili da okrivim Andreja Vučića za “Jovanjicu”!

BONUS VIDEO:



Izvor: Objektiv.rs

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar