Čuveni Zoran Simjanović bio je u braku sa jednom od NAJLEPŠIH JUGOSLOVENKI i ikonom naše mode

Ljiljanu smo poslednjih godina mogli da vidimo na revijama u Beogradu

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Printscreen/Youtube/RTS Sajt - Zvanični kanal

Naš čuveni kompozitor Zoran Simjanović preminuo je u 75. godini života od posledica korona virusa. Velikim slovima u njegovoj biografiji ispisano je da je bio u braku sa čuvenom jugoslovenskom manekenkom Ljiljanom Erić Simjanović.

Ljiljana Erić Simjanović bila je uz Ljiljanu Ticu i Ljiljanu Perović najznačajnija manekenka u bivšoj Jugoslaviji. Manekenstvom je počela da se bavi jako mlada, a obišla je, radeći revije, celu zemlju. Lepotu i gracioznost predstavila je i inostranoj publici, a zbog svega što je uradila u manekenstvu danas se smatra ikonom jugoslovenske mode, kao i primerom neprolazne prirodne lepote.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

Zanimljiv događaj iz njene karijere je pre nekoliko godina otkrila je njena koleginica i prijateljica naša čuvena manekenka i stilistkinja Ljiljana Perović:

– Jednom smo Ljiljana Erić, moja kolegica i ja, bile pozvane reviju butika “Lara” iz Zagreba na Svetom Stefanu. Rekli su nakon revije dobivamo novac za avion, honorar i sve će biti kako treba. Večer je bila fenomenalna, atmosfera divna. Ujutru, oni su otišli i nisu nam ostavili novac. Ja sam imala kartu u jednom smjeru, znači nisam imala povratak, dok je Ljiljana imala povratnu kartu, pa se bar mogla vratiti kući. Bile smo bez para i krenule smo u Budvu. Valjda ćemo nešto smisliti. Bile smo gladne, a novčanici prazni. Bile smo očajne.

– Odjednom, Ljiljana je otišla nekuda i vratila se s novcem. Vratila je svoju kartu. Najele smo se, a onda počele smišljati kako ćemo kući. Odlučile smo otići do Podgorice. Tamo na aerodromu opet ista priča. Pitamo ima li let za Beograd, kažu nema više, ali kreće mala poštanska cesna. Prvo ide u Split, pa Dubrovnik, pa Sarajevo, i na kraju u Beograd. To je bio naluđi let ikada. Dva pilota koji su se utrkivala tko će više pića prolijati iz čaše kad propadamo.

Ljiljanu smo poslednjih godina mogli da vidimo na revijama u Beogradu, na kojima je učestvovala kao manekenka.

 

Погледајте ову објаву у апликацији Instagram

 

Објава коју дели Ljiljana Eric-Simjanovic (@ljiljanaericsimjanovic)

Zoran Simjanović koji je decenijama bio u braku sa čuvenom manekenkom, rođen je 1946. u Beogradu, kao dečak pohađao je časova klavira, a već kao tinejdžer počeo da svira u prvim beogradskim rokenrol grupama “Siluete” i “Elipse”. Posle saradnje sa Zoranom Hristićem na muzici za film “Nemirni” prekinuo je studije prava i upisao Muzičku akademiju u Beogradu.

Između ostalog komponovao je muziku za filmove “Specijalno vaspitanje”, “Miris poljskog cveća”, “Nacionalna klasa”, “Zemaljski dani teku”, “Sećaš li se Doli Bel”, “Otac na službenom putu”, “Sok od šljiva”, “Maratonci trče počasni krug”, “Balkan ekspres”, “Variola vera”, “Tajvanska kanasta”, “Šta se zgodi kad se ljubav rodi”, “Jagode u grlu”, “Sabirni centar”, “Tango argentino”, “Virdžina”, “Besa”, “Bure baruta”, “Tito i ja”, “Urnebesna tragedija”…

Simjanović je pisao i muziku za film “Lepota poroka” Živka Nikolića.

“Saradnja sa Živkom je bila odlična. On je bio sjajan, veoma jednostavan, kratko i jednostavno je objašnjavao stvari i kratko i jasno rešavao stvari. Ja sam muziku kuvao i kuvao, predstavio mu je i njemu se to dopalo”, ispričao je za “Ženu” kompozitor Zoran Simjanović 2018. na premijeri digitalnog izdanja ovog filma u Beogradu. Na tom događaju bio je sa suprugom Ljiljanom, a u intervjuu za naš portal dodao je da je ovo kao i u svakom filmu bilo ključno za posao.

–  Kompozitor uvek mora da bude i odličan dramaturg, da shvati i da pomogne reditelju da ispriča priču do kraja. U “Lepoti poroka” je bio važan sudar civilizacija i mi smo to uspeli da napravimo – poručio je.

 

Погледајте ову објаву у апликацији Instagram

 

Објава коју дели Ljiljana Eric-Simjanovic (@ljiljanaericsimjanovic)

Zoran Simjanović je bio redovan profesor primenjene muzike na fakultetima dramske i muzičke umetnosti u Beogradu, Banjaluci, na Cetinju, a na pitanje “ko ga je gurnuo u svet muzike”, odgovorio je 2012. u intervjuu za “Politiku” sledeće:

“Slučaj. Rođen sam neposredno posle Drugog svetskog rata. Ta generacija je najbrojnija. Kad je rat završen, ljudi su se vratili ženama. Zbog velike gužve pri upisu u školu stigao sam do prvog razreda tek sa sedam i po godina. Pošto sam, kažu, već tada bio zreo, moji su me, u šestoj godini, poslali porodičnoj prijateljici profesorki klavira Jeli Kršić. I taj instrument je bio moj bukvar”.

U tom intervjuu otkrio je i o kojim zanimanjima je maštao kao dečak:

“Arhitekta, ekonomista… Kasnije, prilikom poseta stricu Miloradu, ortopedu, jednom od osnivača bolnice na Banjici, prelistavao sam njegove knjige u kojima sam nalazio zanimljive detalje o operacijama ruku, nogu… I bilo mi je to, u početku, zanimljivo, ali brzo sam uvideo da mi je muzika mnogo bliža. I moj stric ju je voleo – operisao je uz zvuke klasične muzike i džeza”.

Otkrio je tada i šta mu je najvažnije u životu: “Živim dosta pošteno, opušteno i mirno spavam. To mi je najvažnije. Prija mi druženje sa ljudima istih opredeljenja. Volim skijanje, a igram i tenis”.



Izvor: Objektiv.rs, Blic Žena

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar