Uvek “držite” nečiju stranu? Evo kada je PRISTRASNOST dobra osobina, a kada put ka predrasudama

Da li svoja razmišljanja i odanost, zasnivate na činjenicama ili onome što su vam drugi rekli?

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
platonska ljubav
Foto: Freepik/ Freepik

Kada govorimo o pristrasnosti kao osobini, ona se u 99 odsto slučajea, spominje kao loša osobina.

Ipak, ne možemo a da se ne zapitamo da li je pristrasnost uvek loš izbor, a ako nije, kad je to slučaj?

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

Po rečima psihologa, pristrasnost je tendencija, odnosno sklonost prema nečemu ili nekome, ili protiv njega. Neki primeri zaista mogu da budu na pozitivnoj strani – poput izbora da jedete samo hranu koja se smatra zdravom ili se klonite nekoga ko vam je svesno naneo štetu.

Ipak, ono što je loše je da se pristrasnosti često zasnivaju na stereotipima, a ne na stvarnom poznavanju pojedinca ili okolnosti. Bilo pozitivne ili negativne, takve kognitivne prečice mogu rezultirati predrasudama koje dovode do ishitrenih odluka ili diskriminatorne prakse, kažu psiholozi za portala Psyhology Today.

Foto: Freepik/halayalex

Međutim, psiholog Dejvid Rok, na svetskoj konferenciji Društva za upravljanje resursima, izneo je interesantne teorije, sa kojima su se složile mnoge njegove kolege.

Naime, on tvrdi da pristrasnost nije nužno loša stvar, već da o njoj razmišljamo kao o našoj tendenciji, da uopštavamo ili grupišemo ljude ili informacije. Svako od nas svoje pristrasnosti dobija sa drugog mesta, pa ih ne možemo tretirati na isti način. U stvari, postoje čak i pristrasnosti u načinu na koji pristupamo pristrasnosti.

Zvuči komplikovano, ali, dozvolite da pojasnimo.

Foto/Freepik/halayalex

Može li se bez nje?

Jedan od razloga zbog kojih bismo možda želeli da prihvatimo svoje pristrasnosti je taj što, kao ljudi, nemamo sposobnost da informacije obradimo kognitivno, odnosno da samostalno,  isključivo na osnovu ličnog znanja i iskustva, donesemo odluku sa nule. Dakle, svesno ili nesvesno, pristrasnosti su nam potrebne i koristimo ih kao polazne tačke.

A, kako Dejvid tvrdi, kada se pravilno koriste, mnoge naše pristrasnosti mogu se koristiti zauvek. Ključna reč ovde je “pravilno”.

Ljudi pričaju u kancelariji, Foto: Pixabay/ Free-Photos

Može li se isključiti pristrasnost?

Ipak, postoje trenuci kada bi trebalo da smanjimo predrasude. Odgovor nije eliminisanje SVIH pristrasnosti. Smanjivanje i / ili uklanjanje pristrasnosti je teško. Opet, ako želimo da je smanjimo, postoje dva uslova koja se moraju poštovati:

1. Ne možemo da smanjimo pristrasnost na pojedinačnom nivou. Rok je objasnio da je to biološko ograničenje. Primer koji je koristio bilo je naš pankreas. Imamo ga i on radi svoj posao, ali o tome ne razmišljamo redovno. Pristrasnost se može posmatrati kao ista stvar. To se dešava i zaista ne shvatamo da se to događa. Zbog toga često možemo videti pristrasnosti drugih čak i ako ne možemo videti svoje.

2. Pristrasnost kod pojedinaca može se promeniti svešću i motivacijom. Međutim, sama svest nije nužno rešenje. Moramo imati na umu kako funkcioniše naš mozak. Koliko god želeli da verujemo da smo izvrsni multitaskeri, zaključak je da istovremeno možemo da radimo samo jednu stvar. Na primer, ne možemo istovremeno sabirati i množiti, ali to možemo raditi uzastopno.

Foto/Pexels.com/ Andrea Piacquadio

Samim tim, trebalo bi da iskoristimo istu filozofiju za pristrasnost. Ne možemo ih sve eliminisati u toku života. Dakle, Rok predlaže da je način za smanjenje, stvaranje procesa koji rezultira manjom pristrasnošću.

Loše strane

Počevši od mladosti, ljudi će razlikovati one koji su poput njih, njihovu “grupu” i one koji nisu poput njih. Dobra strana je što mogu steći osećaj identiteta i sigurnosti. Međutim, dovedena do krajnjih granica, ova kategorizacija može podstaći mentalitet “mi naspram njih” i dovesti do štetnih predrasuda.



Izvor: Objektiv.rs

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar