Evropski lideri su kraj brutalne vladavine Bašara el Asada u Siriji označili kao trenutak nade, ali u njegovom naglom padu vide i elemente opasnosti koju bi da izbegnu svesni da bi obnova konflikta još jednom mogla da prema kontinentu pošalje hiljade migranata i džihadista.
„Evropa je spremna da podrži očuvanje nacionalnog jedinstva i ponovo izgradi sirijsku državu koja štiti sve manjine”, izjavila je predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen neposredno posle promene vlasti, piše Politika.
Dve vodeće sile Evropske unije uputile su prošle nedelje šefove svojih diplomatija za Damask kako bi potvrdili da je Sirija ključna za bezbednost unije, posebno zbog migracije, ali i sa nadom da će se posle pada Asadovog režima smanjiti uticaj Rusije. Evropljani prate Siriju rastrzani između nade i straha, što je konkretno mogla da doživi nemačka ministarka Analena Berbok, kojoj domaćin, novi lider Ahmed el Šara, nije hteo da pruži ruku – u skladu sa radikalnim tumačenjima zakona islamske šarije. Njen francuski kolega Žan-Noel Baro nije imao tu neprijatnost, ali se ubrzo pridružio zajedničkoj poruci da će podrška EU novoj administraciji zavisiti od toga kakve će biti najavljene političke promene.
Vlast predvođena islamističkim pokretom Hajat Tahrir el Šam, koji je do 2016. bio ogranak Al Kaide, formirala je prelaznu vladu koja treba da obezbedi mirnu tranziciju, raspisivanje slobodnih izbora i pisanje novog Ustava posle pola veka vladavine dinastije Asada.
Prve evropske diplomate koje su posetile Damask posle promene režima pozvale su na „neophodno očuvanje kolektivnih interesa bezbednosti”, podrazumevajući pod tim borbu protiv ostataka džihadista Islamske države koji se kriju po Siriji, ali i kontrolu hemijskog oružja čije je posedovanje svrgnuti sirijski predsednik uporno demantovao.
Berbokova i Baro su, uz oprezni optimizam, ponudili ekspertize u vezi s pitanjem Ustava i pohvalili prelaznu vlast što se posvetila širokom učešću raznih etničkih i verskih grupa u tranziciji, ali i žena. Nemačka ministarka je izjavila da će Evropa podržati Siriju ali je, podrazumevajući prava žena, jasno dala do znanja da „neće finansirati nove islamističke strukture”.
„To nije samo u interesu naše bezbednosti, već i ono što sam stalno slušala od mnogih Sirijaca u Nemačkoj”, izjavila je Berbokova.
Evropljani nisu usamljeni u strahu da bi nova vlast, uprkos obećanju o poštovanju prava manjina, mogla da sledi primer avganistanskih talibana koji su pre povratka na vlast 2021. davali slična obećanja tokom pregovora sa Amerikancima, a odmah po ulasku u Kabul obnovili vladavinu po rigidnim i puritanističkim tumačenjima šarije.
Krajem decembra, uoči Božića, stotine demonstranata izašlo je na ulice hrišćanskog dela Damaska da bi protestovalo zbog spaljivanja božićne jelke u gradu Hami. Prelazno Ministarstvo obrazovanja u Damasku je prošle nedelje objavilo listu izmena školskih kurikuluma koja sadrži opis nemuslimanskog stanovništva kao „prokletog” i ukida predavanja o evoluciji. Suočena sa kritikama, vlast je dan posle saopštila da će biti formirani posebni komiteti koje će se baviti ovim osetljivim temama.
Ministar Baro sastao se sa liderima hrišćanske zajednice, nekada najveće na Bliskom istoku. Berbokova je izjavila da postoje „neki pozitivni signali” ali da će ukidanje evropskih sankcija Siriji zahtevati ozbiljne političke promene pošto su stvari „daleko od izvesnih”.
Sirija je bezbednosni prioritet Evropljana koji dobro pamte vremena migracione krize 2015. izazvane građanskim ratom i napredovanjem Islamske države, čiji je kalifat u to vreme kontrolisao trećinu sirijske teritorije. Samo Nemačka je te godine primila više od milion izbeglica, najviše iz Sirije.
Posebno je osetljivo pitanje zaštite Kurda na severoistoku. Ministar Baro pozvao je na „političko rešenje” pitanja ove manjine koja ima zaštitu Zapada zbog efikasnog suprotstavljanja džihadistima Islamske države.
Nova vlast je pod snažnim uticajem Ankare koja po svaku cenu želi da preseče sve veze sirijskih i turskih Kurda. Prozapadne Sirijske demokratske snage već su suočene sa napadima grupa pod zaštitom Turske, pa je pitanje koliko će se Ankara obazirati na upozorenje Berbokove sirijskim susedima da poštuju teritorijalni integritet i suverenitet Sirije.
„Kurdske snage moraju da se integrišu u bezbednosnu arhitekturu Sirije”, poručila je ona.
Jedan od najozbiljnijih testova nove vlasti biće odgovor na nemački zahtev za povlačenje ruskog vojnog kontingenta iz Sirije. Moskva je bila najveći Asadov saveznik a intervencijom novembra 2015. direktno je sprečila pad njegovog režima. Rusi su posle toga na sirijskoj obali Mediterana dobili vazduhoplovnu i pomorsku bazu, a u decembru su odbeglom predsedniku dali azil.
„Vreme je da Rusi napuste svoje vojne baze u Siriji”, izjavila je Berbokova. „Sirijski narod neće zaboraviti velika bombardovanja i kršenja ljudskih prava. Putin je bio taj koji je dugo stajao uz Asada, koji ga je podržavao i prikrivao zločine režima”.
Evropljani ne kriju želju da stabilizuju Siriju, ali bez Rusije. Smatraju da je ovo prilika za amputaciju uticaja Kremlja na Bliskom istoku, i nisu usamljeni u pokušajima da brzo uspostave kontakte sa novim vlastima. Sem Arapa i Amerikanaca, tu je i Rusija, koja želi da sačuva prisustvo u Siriji i oslanja se na Tursku, koja ima najveći uticaj na sirijske islamiste. Ankara ne želi da ugrozi dobre odnose sa Moskvom i može da trguje između Istoka i Zapada. Rusija je i dalje u poziciji da ponudi svoje uslove koji bi manje uslovljavali politički okvir promena.
Evropljani su rekli svoje: podrška će zavisiti od uspeha tranzicije, a vlast u Damasku ne može da očekuje ukidanje sankcija i druge aranžmane u vezi s obnovom razorene zemlje ukoliko se ne ostvare ključni politički ciljevi. Poruka nosi rizike ukoliko je Damask pročita kao ultimatum. Evropljanima bi bilo najkorisnije da ponude model političkog i privrednog partnerstva i da sačekaju odgovor. To što Ahmed el Šara nije pružio ruku Analeni Berbok je možda prva mala gorka pilula koju je trebalo progutati.
Komentari (0)