“U ljubavi sam luda”: Jelena Gavrilović u intervjuu za Objektiv otkrila NAJTEŽE trenutke iz svog života

Jelena Gavrilović otkrila je za Objektiv mnoge detalje iz svog privatnog života

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto/E-stock/Aleksandar Nalbantjan

Glumicu Jelenu Gavrilović zatekli smo na otvaranju „Katstudija” u Beogradu, a tom prilikom nam je otkrila do sada nepoznate detalje o svom privatnom životu, glumi, ali i o najtežim trenucima koji su je naučili da bude ono što je danas.

Upisala si Akademiju umetnosti u klasi Vide Ognjenović i Jugoslava Majera. Kako je bilo raditi sa njima?

– Moram da kažem da je moj proces studiranja bio veoma dragocen i sa Vidom i sa Majerom. Vida nas je primila, pa je kasnije otišla kao ambasador u Norvešku, ali je to jedno divno životno iskustvo. Uvek se šalim i kažem da se nikada ne bih vratila na akademiju i ponovo prolazila ceo taj proces, jer je isuviše intenzivan, naporan i emotivan, ali to što sam tamo naučila, nikada neću zaboraviti.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

U emisiji „Tvoje lice zvuči poznato” pokazala si publici da izuzetno vladaš svojim vokalom. Da li si ikada planirala da se baviš pevanjem?

– Imala sam dosta ponuda da se bavim muzikom, ali ja sam uvek želela da, kada uzmem mikrofon, to bude neka posebna prilika i nešto što ima veze s mojim poslom. Pevanje je mnogo drugačiji posao od glume, ali ja se uvek šalim i kažem da jedina umetnost koja ima harmoniju jeste muzika.

Koga voliš da slušaš s naše javne scene?

– Mi imamo sjajne pevače i veoma interesantne ženske vokale. Volim Lenu Kovačević, Aleksandru Radović, Nevena Božović je fantastičan pevač, tu je i Tijana Bogićević, Jovana Nikolić. Smatram da bi trebalo da se napravi jedan ozbiljan koncert za takve dive, da bih mogla u potpunosti da uživam.

Poznato je da si se u velikoj meri bavila humanitarnim radom i da si podržavala organizaciju „Nurdor”, koja se brine o deci koja se bore sa najtežom bolešću. Čak si im izvodila predstave u Tiršovoj, ali jedna devojčica ti je posebno prirasla za srce. U pitanju je mala Isidora Sekulić koja, nažalost, nije uspela da pobedi opaku bolest.

– Uh. Ona je za mene značila samo jedno, a to je ljubav, zato nikada neću zaboraviti susret sa njom i ono što mi je tada rekla, a to je: „Ljubav je najjača sila.” Kada to govori neko ko umire i ko ima samo 16 godina, onda spoznaš da to i jeste tačno.

Foto: ATAImages

Mnogi te nazivaju „ledenom kraljicom”, ali mi znamo da si veoma emotivna. Čak si u jednoj emisiji i zaplakala na spomen svog pokojnog deke.

– Jeste, ali to nisu suze žaljenja. Tu je svakako prisutno osećanje sreće, za koju se uvek pitaš da li će ponovo da se desi, ali, naravno, postoji mnogo različitih vrsta sreće, a detinjstvo je samo jedno. Ono nas uvek dodatno povuče da iz sebe iskopamo onu najdublju i najiskreniju emociju.

Rekla si u jednom intervjuu da si imala poprilično teških trenutaka u karijeri, o čemu se zapravo radi?

– Mislim da je svaka glumica imala takve trenutke. Gluma je jedan jako težak, komplikovan posao, koji je namenjen maratoncima, a nikako sprinterima, jer niko brzo nije stigao do cilja a da je trajao. Najteže mi je bilo čekanje jer nekako, bez obzira koliko ti napraviš dobrih stvari, uvek postoji neka prirodna pauza između projekata, gde moraš da čekaš. Neki glumci su čekali godinama, a to nije jednostavno.

Izjavila si jednom prilikom da si u ljubavi „potpuno luda”.

– Pa jesam. Ja sam ionako luda (smeh). Ljudi misle da sam povučena i distancirana žena, a to nije tačno i to znaju svi koji me poznaju. Volim da držim gard, ali kad sam luda, ja sam stvarno luda. U stanju sam da uradim sve za ljubav, ne samo kada se radi o partnerskom odnosu, nego kada su i moji prijatelji u pitanju.

Šta si najluđe uradila zbog ljubavi?

– To ne smem ni da izgovorim (smeh). Svašta sam radila. Nekad sam poništavala sebe i to je možda najluđe i najsurovije, ali kad je ljubav prava, onda ne postoji stvar koja je dovoljno luda da uradiš kako bi se izborio za nju.

Želela bi da se ostvariš u ulozi majke, a u jednom intervjuu si izjavila da si se već odlučila za imena dece.

– Jao jesam, smislila sam, pa mi onda dosade, pa onda promenim. To je u suštini totalno nebitno. Bitno je da ta deca dođu na svet, ja ih prizivam, samo da smo zdravi, pa ćemo lagano sve.

Piše: Tanja Svilanović

OVU I OSTALE ZANIMLJIVE PRIČE PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANJU OBJETKIVA ZA 9. JUN

Foto: Objektiv


Izvor: Objektiv.rs

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar