“Osmeh ĐAVOLKA, sunce na sahrani si nam poklonio”: Komemoracija Vlasti Velisavljeviću, udovica u suzama

Komemoraciji prisustvuju brojne kolege, prjatelji, supruga, drugi članovi porodice legendarnog glumca

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: E-stock/neniska

Poznati srpski glumac Vlasta Velisavljević preminuo je od posledica korona virusa u 95. godini 24. marta ove godine, a sahranjen je 27. marta u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Danas se održava komemoracija u Vlastinu čast u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, a među prvima su pristigli glumci Voja Brajović, Marko Janketić, Branka Petrić, kao i glumčeva udovica Nada.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

Komemoraciji prisustvuju brojne kolege, prjatelji, supruga, drugi članovi porodice legendarnog glumca.

Udovica proslavljenog glumca Nada nije bila u crnini, već se pojavila u crvenoj trenerci u JDP-u, a sve vreme je bila vidno utučena i u suzama.

Komemoracija je počela minutom ćutanja.

– U Jugoslovensko dramsko je došao poslednji put na komemoraciju Ivanu Bekjarevu i rekao mi želim da moja komemoracija bude vesela – rekla je Tamara Vučković koja se prva obratila prisutnima podsetivši na njegovu biografiju.

Glumica Branka Petrić u izuzetno emotivnom obraćanju podsetila je na legendarnu predstavu Ljubiše Ristića “Buba u uhu” koju su decenijama zajedno igrali.

– Sunce na tvojoj sahrani si nam ti poklonio. Tvoj osmeh koji je delovao kao osmeh đavolka bio je tako radostan. “Buba u uhu” nam je donela toliko zadovoljstva. Žao mi je što “Buba” nije ušla u Ginisovu knjigu rekorda, ali ti si sa svojim karijerom sam Ginisovu knjiga – istakla je Branka Petrić.

Vlasta je rođen 28. jula 1926. u Beogradu. Kao glumac je prvi put nastupio sa dvanaest godina (1937) u „Rodinom pozorištu“ Gite Predić, ćerke Branislava Nušića, koje se nalazilo na mestu gde se danas nalazi JDP (Scena „Kod Manježa“) u predstavi Put oko sveta.

Godine 1943. uhapšen je i deportovan u koncentracioni logor Dortmund Herde u Nemačkoj odakle je uspeo da pobegne 1944. i, preko NDH, dođe do Beograda u kome je dočekao oslobođenje. Po završetku rata, pokušao je da prebegne u SAD ali je uhapšen i nakratko bio zatvoren na Adi Ciganliji.

Pozorišnu akademiju u Beogradu upisuje 1948. godine u prvoj generaciji studenata (klasa Mate Miloševića) zajedno sa Oliverom Đorđević (Marković), Vlastimirom Đuzom Stojiljkovićem, Olgicom Stanisavljević, Majom Belović, Predragom Pepijem Lakovićem, Bosiljkom Boci, Danicom Aćimac, Miodragom Debom Popovićem i Mihajlom Viktorovićem. Već tokom studija, 1950. godine, počinje da nastupa na sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta.

Godine 1969. dobio je ponudu Bojana Stupice da uđe u ansambl Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Prvu ulogu ostvario je u predstavi Kad su cvetale tikve. Od 1971. do 2014. godine igrao je u najdugovečnijoj predstavi, Fejdoovoj Bubi u uhu u režiji LJubiše Ristića koja je imala više od 1.600 izvođenja. Bio je omiljen među kolegama i sarađiao sa najzačajnijim pozorišnim rediteljima. Poslednju premijeru je imao 2016. godine u Šekspirovom Hamletu koji je režirao Aleksandar Popovski a poslednji put je stao na scenu 12. februara 2020. godine kada je odigrao Molijerovog Uobraženog bolesnika u režiji Jagoša Markovića. U JDP-u je ostao do penzije 1993. godine.

“Bićeš prvi Srbin koji je uhapsio bivšeg predsednika”: Scena razgovora Čede i Miloševića iz “Porodice”



Izvor:

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar