Patrijarh Pavle je jedna od omiljenih ličnosti u Srba. Iako se upokojio pre 11 godina njegove reči se i danas spominju i prepričavaju.
Patrijarh Pavle je bio mudar čovek koji je znao koji je najbolji način da Srbi odbrane Kosovo.
On je govorio:
“Ako Albanka rodi sedmoro dece, a Srpkinja izvrši toliko abortusa, onda je jano kome je Kosovo potrebnije. Vratićemo Kosovo kada ga zaslužimo”
Nad ovim rečima je već trebalo da se zamislimo, ali možda ni sada nije kasno.
Neka nestanu mala i velika Srbija i Srbi sa mnom, ali… Ovako je govorio SVETI patrijarh Pavle
Ovako će izgledati prelepi mozaik patrijarhu Pavlu u crkvi Svetog Marka (FOTO)
Lepo je to, ali to što je rekao Njegova Svetost direktno se kosi sa izvornim hrišćanstvom, bar onim koji između ostalih i On propoveda kroz pravoslavlje. Naime, zar deca ne nastaju kao rezultat "greha"? U tom smislu, oni koji imaju više dece, više puta su grešili (bar teorijski, u praksi ima onih koji bludniče po ceo dan i svaki dan, a nemaju dece), zar ne? Nego, moraju pravoslavne crkve da se okrenu Istini, jer trenutno su daleko od nje da ne mogu biti dalje. Pogledajmo istoriju Hrišćanstva, odnosno kako je bilo u vreme Isusa i apostola - zar apostoli nisu svi bili zreli ljudi? Zar u početku nisu ljudi krištavani tek u 30. godini, simbolično kao što je Jovan Krstitelj krstio Isusa kad je imao 30 godina? Smatralo se da su čoveku tada deca već relativno odrasla, odnosno da imaju blizu 10 godina i da mogu da budu koliko-toliko samostalna, odnosno da ostanu kod kuće bez nadzora roditelja, pa čovek koji je napunio 30. godina može da se posveti i duhovnom putu. A u Hrišćanstvu koje je od 4. veka postalo državna religija, nameće se da decu treba uvesti u religiju što pre, i da je najveći podvig da se neko mlad zamonaši, i tako ne ostavi biološko potomstvo iza sebe. Narodi koji takvu religiju prihvate i veličaju, osuđeni su na nestajanje, samo je pitanje da li će to nestajanje trajati 100, 1000 ili 3000 godina, ali će vremenom sigurno nestati. Ili će se dozvati pameti i reći da to nema veze sa onim što je govorio osnivač religije (iako Isus, strogo gledano, nije osnivač Hrišćanstva kao religije, niti je apostolima govorio da prave verske institucije i zidaju verske građevine, a naročito da se ne mešaju u zemaljsku vlast, što je u srednjevekovnoj Srbiji upravo urađeno praktično spajanjem svetovne i duhovne vlasti, što se završilo padom pod Otomansko carstvo, a dobrim delom zbog neslaganja sa Zapadnom Evropom koja bi sigurno pomogla da i kod njih nije postojala jaka sprega između vlasti i Katoličke crkve.