Protesti u Belorusiji zahvatili su čak 25 gradova, a policija je privela više od hiljadu ljudi u celoj državi za vreme poslednjih protesta protiv rezultata predsedničkih izbora u zemlji, saopštili su zvaničnici.
Hiljade ljudi je demonstriralo u glavnom gradu, Minsku i nekoliko drugih gradova, osporavajući izborne rezultate.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Centralna izborna komisija saopštila je da je predsednik Aleksandar Lukašenko na izborima u nedelju osvojio šesti mandat sa 80 odsto glasova, dok je vodeća opoziciona kandidatkinja Svetlana Tihanovska, koja je privukla veliki broj ljudi tokom kampanje, u kojima su glasači izrazili frustraciju autoritarnom Lukašenkovom vladavinom dugom 26 godina, osvojila je samo 10 odsto.
Razlozi za proteste su brojni, ali zanimljivo je to da je jedna od sličnosti između Srba i Belorusa u tome što oba naroda svoj jezik pišu i ćirilicom i latinicom. Sticaj istorijskih okolnosti je tome naravno doprineo. Srbi koji su živeli na prostoru AU, bili su i formalno i suštinski upućeni na latinicu.
Jedna od zanimljivih sličnosti između Srba i Belorusa je i u tome što oba naroda, svoj jezik pišu i ćirilicom i latinicom. Sticaj istorijskih okolnosti je tome naravno doprineo. Srbi koji su živeli na prostoru AU, bili su i formalno i suštinski upućeni na latinicu.
⬇️⬇️⬇️ pic.twitter.com/GG4ot5tiru
— Infidel (@SerbianInfidel) August 13, 2020
Belorusi pak, vekove su proveli u poljsko-litvanskoj državi, odnosno državama, pa takođe upućeni na latinicu. Tako se kod Belorusa od XVI stoleća razvijala tzv. “lacinka” (лацінка, łacinka), odnosno principijelno 32/36-slovno ili znakovno pismo sasvim paralelno ćirilici.
Lacinku su od XVII stoleća nešto intenzivnije koristili Belorusi katolici, a od XVIII stoleća je zastupljena značajno i u književnosti na beloruskom jeziku. Od početka XX stoleća, lacinka se polako povlači pred ćirilicom, a nakon Prvog svetskog rata, podela pisma jača.
U delovima Belorusije koji ostaju u sovjetskoj zoni uticaja, dominira ćirilica. U delovima Belorusije koji ostaju Litvaniji i Poljskoj, dominira lacinka. Beloruska dijaspora u narednim decenijama, mahom iz političkih razloga, otklona od Sovjeta/Rusa, forsira lacinku.
tandardizacija lacinke je pokušavana i rađena više puta u poslednjih nekoliko decenija. Osnova znakova koji se koriste se nije menjala, a promene se tiču ponajviše načina izgovora i kombinovanja znakova ili transkripcije. Pitanje pisma ima, kao i kod nas i politički značaj.
Komentari (0)