Bliži se raspad SAD: Sve više Amerikanaca podržava secesiju

Jedni predlažu ponovnu rastavu po liniji Sever-Jug; drugi hoće podelu na više regiona

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto/Pixabay

Ishod nemira koji potresaju Sjedinjene Američke Države nikome ne može biti poznat, ali valja imati na umu da ovo nije prva slična velika kriza kroz koju ta zemlja prolazi, i valja imati na umu da je iz dosadašnjih uvek izlazila snažnija i „sjedinjenija“. To je neosporno: od građanskog rata, preko talasa protesta posle atentata nad Martinom Luterom Kingom, do talasa protesta zbog rata u Vijetnamu.

Naglasili smo ovu reč zato što je retko šta iz domena društvenih nauka neosporno; neosporno je da je Zemlja sferična, da vakcine spadaju u red najznačajnijih civilizacijskih tekovina, ali na polju istorijskih interpretacija uvek će biti neslaganja, svi će istovremeno biti i u pravu i u krivu.

Uostalom, iz ovog teksta ćete videti da u samoj Americi postoji dramatično drugačije tumačenje njihove istorije, naročito rašireno među tamošnom ekstremnom desnicom, koja nikada nije prestala da sniva mokre secesionističke snove — čak ni nakon poraza te i takve politike u krvavom građanskom ratu.

Povezano je to sa prilično raširenim uverenjem o suverenitetu svake pojedinačne savezne države. Sukob oko ingerencija, i različita tumačenja ustava s tim u vezi, tinjaju još od donošenja Ugovora o konfederaciji i stalnoj uniji — koji je izglasan 1777. a stupio na snagu poslednjom verifikacijom 1781. — zbog čega je 1789. i donet Ustav SAD kojim je uspostavljena federalna vlada u današnjem smislu, budući da prvobitni ustroj prosto nije funkcionisao.

Ali nije povezano isključivo s tim. Izvestan broj Amerikanaca vidi nekoliko vrlo različitih i čak suprotstavljenih zemalja u toj jednoj i „jedinstvenoj“ Americi. Mada je takvo stajalište na margini i mada su njegovi zastupnici malobrojni, može biti da nisu baš toliko malobrojni koliko se misli; ako dozvolite, nije isključeno da bi se uz sniženi cenzus borili za ulazak u srpski parlament.

A sve ovo što se događa samo ih je učvrstilo u takvim uverenjima i nagnalo da ih javno iznesu. Neke, koji su verovali da je SAD neraskidiva unija, možda je čak nateralo i da promene mišljenje, praktično preko noći (u plamenu). Mišljenje ljudi na društvenim mrežama ne može se držati za reprezentativno, ali može biti polazna osnova; napokon, društvena mreža je samo medij preko kojeg se oglašavaju stvarni ljudi. Posebno ako su tzv. verifikovani nalozi, što će reći da su potvrđeno — ne-botovi.

Met Volš je poznati američki konzervativni hrišćanski autor, bloger, kolumnista „Dejli vajera“ i govornik, sa bezmalo 400.000 pratilaca na Tviteru; njegove reči kod desno orijentisane populacije imaju težinu; kada on napiše, „Godinama govorim da Sjedinjene Američke Države više ne postoje“ — to ima težinu.

Kada produži obrazlaganje rečima: „Nismo ujedinjeni ni oko jedne zajedničke ideje ili principa, niti delimo isto nasleđe i tradicije. Jedinstvo je besmisleno ako nije utemeljeno na nečemu dubokom i stvarnom. Na čemu je naše utemeljeno? Na relativnoj neposrednoj blizini?“ — to ima težinu.

Kada kaže da „skorašnji događaji samo potvrđuju ono što je slučaj već neko vreme. Mi smo države u Americi, ali sjedinjene? Ko još u to veruje? Verovatno bi bilo najbolje da krenemo zasebnim putevima. Nijedna zemlja ne postoji zauvek“ — to ima težinu.

Kada doda: „Ali ne znam da li je rastava zaista moguća, budući da je naša linija razdvajanja više ideološka nego geografska. Tako da ćemo umesto toga imati građanske nemire i haos unedogled, i neće biti bolje. Samo gore“ — to ima težinu.

Kada ovaj „niz“ zaključi upitom: „Svi koji se ne slažu pozvani su da navedu jednu značajnu stvar koja nas sjedinjuje. Jednu ideju, princip, vrednost koju skoro svi Amerikanci iskreno baštine i koja služi kao temelj našeg jedinstva. Mislim da se ne možete setiti nijedne. Ne mislim da to više postoji“ — to ima težinu.

Odgovori na ovo su zaprepašćujući.

Veliki broj ljudi se slaže, čak možda i većina.

Jedni predlažu ponovnu rastavu po liniji Sever-Jug; drugi hoće podelu na više regiona sa prelaznim periodom tokom kojeg bi stanovništvu bilo omogućeno da u skladu sa svojim ideološkim uverenjima izabere gde želi da živi; znatan broj koristi reč „balkanizacija“, smatrajući je jedinim odgovorom; neke srce boli što ovo nemaju čime da ospore; oni koji misle da se to neće desiti u skoroj budućnosti kažu da je korisno barem započeti debatu kako bi se ljudi pripremili za neizbežno.

Među ritvitovima izdvaja se komentar jednog desničarskog naloga koji ističe da „nikada nije postojala jedinstvena Amerika. Uvek je to bila labava asocijacija različitih društava. Eksperiment pravljenja jedne zemlje koji je započeo Linkoln, razlog je što smo tu gde smo. Secesija i decentralizacija su jedini mirni izlaz iz ovoga“.

A Met Volš nije bio čak ni jedini koji je o tome samoinicijativno pisao. Jedan korisnik Tvitera, „Jeff Deist“, neverifikovani nalog ali definitivno ne-bot (veliki broj pratilaca, oko 16.300, i mali broj ljudi koje prati, tek nešto preko 300, to potvrđuje) sročio je to na ovaj način: „Očigledno rešenje koje nas gleda u oči— jedini razumni, realistični, i ljudski pristup— je mirni raspad Sjedinjenih Država. Kako to može ikako biti gore od ovoga?“

Iz nekoliko stotina odgovora izdvajamo ovaj: „Ako Kanada i SAD mogu da budu jedno pored drugog bez da se nalaze u stanju sukoba… ko kaže da to ne mogu Ohajo i Pensilvanija? Zašto Kali[fornija] ne bi mogla da odšeta a da Teksas bude kul sa tim? Ono što sada imamo nije održivo“.



Izvor: Telegraf

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar