Anksioznost je definitivno jedna od najrasprostranjenijih bolesti novog milenijuma sa kojom se suočavaju sve generacije.
Istraživači sa Weill Cornell Medicine identifikovali su specifičnu moždanu mrežu koja bi mogla biti ciljana za lečenje anksioznosti, bez kognitivnih nuspojava koje imaju trenutne terapije. Njihovo istraživanje, objavljeno u časopisu Neuron, fokusiralo se na metabotropni receptor za glutamat 2 (mGluR2), koji je rasprostranjen u mozgu, što otežava razvoj lekova.
Koristeći fotofarmakologiju, tehniku koja aktivira receptore pomoću svetlosno osetljivih molekula, otkrili su da stimulacija ovog receptora u različitim mrežama dovodi do različitih efekata. Nalazi sugerišu da bi buduće terapije trebalo da se selektivno fokusiraju na ovaj put. Istraživanje ima za cilj da usavrši ove tehnike i istraži njihovu primenu na druge klase lekova za mentalno zdravlje.
Ali ono što je interesantno jeste metod kojima se sprovodi lečenje.
Fotofarmakologija je relativno nova i uzbudljiva grana nauke koja koristi svetlosno osetljive molekule, poznate kao fotofarmaceutici, kako bi selektivno aktivirala ili inhibirala određene biološke procese u organizmu. Ovaj pristup omogućava istraživačima da kontrolišu i modulišu fiziološke reakcije u realnom vremenu, koristeći svetlost kao precizan alat, što čini ovu tehnologiju vrlo korisnom za biomedicinska istraživanja i potencijalne terapije.
Fotofarmakologija se oslanja na molekule koje se mogu aktivirati svetlom, najčešće koristeći specifične talasne dužine svetlosti. Ovi molekuli mogu da promene svoje hemijske osobine kada su izloženi svetlosti, čime se izaziva određena reakcija u organizmu. Na primer, kada su svetlosno osetljive molekule vezane za receptore u ćelijama, svetlost može da izazove aktivaciju ili blokadu tih receptora, čime se utiče na funkciju ćelije.
Jedna od najpoznatijih primena fotofarmakologije je u oblasti neuroloških istraživanja, posebno u neurološkim poremećajima kao što su anksioznost, depresija, Parkinsonova bolest i epilepsija. Koristeći svetlosno osetljive molekule, istraživači mogu da modulišu aktivnosti određenih neuronskih mreža i studiraju kako promene u ovim mrežama utiču na ponašanje i mentalne procese.
Jedna od prednosti fotofarmakologije je njena sposobnost da omogući personalizovane terapije. Pošto svetlosno osetljivi molekuli mogu biti dizajnirani da utiču samo na određene ciljne receptore ili ćelije, ovo omogućava terapeutima da ciljaju specifične biološke procese bez uticanja na druge sisteme. Na taj način se smanjuje rizik od nuspojava koje se javljaju pri korišćenju drugih lekova.
Komentari (0)