Tužna ispovest izbeglog iz Knina: “Oluja” NIJE GOTOVA, žalosno je da nas i posle proterivanja toliko mrze

Iako su Hrvati pre 26 godina izvršili agresiju nad bespomoćnim narodom, oni i dalje na najbrutalniji način zatiru svaki srpski trag u najvećem srpskom gradu u Krajini

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Printscreen Rts

Juče se navršilo 26 godina od „Oluje”, najvećeg etničkog čišćenja u Evropi posle Drugog svetskog rata, odnosno egzodusa 220.000 Srba iz Republike Srpske Krajine, koji su na najsvirepiji način oterani sa svojih vekovnih ognjišta. U nepreglednoj koloni, pred svetom koji je zatvarao oči nad pogromom Srba, tada četrdesetsedmogodišnji Jovo Vučenović prvi put u životu sedeo je za volanom komšijskog traktora, koji je vukao prikolicu sa čak 27 rođaka i komšija.

Prvi deo ispovesti Jove Vučenovića možete pročitati OVDE.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

“VAŠE PRAVO JE DA PITATE, A MOJA OBAVEZA DA VAM NE DAM”

Jovo se priseća i situacije kada je u opštini tražio da dođe do svog automobila, koji je ostavio u dvorištu svoje kuće u Kninu. Kako objašnjava, upravo tada je shvatio da „Oluja” nije završena.

‒ Ista „šefica ureda” mi je kazala, bez ustezanja: “Vaše pravo je da pitate, a moja je obaveza da vam ne dam.” Žalosno je da oni nas i posle proterivanja toliko mrze. Sada, kad prođem Kninom, Hrvati uglavnom poginju glavu kad me vide, a ako mi se neko i javi, gleda naokolo da li će neko videti da priča sa mnom ‒ kaže Jovo.

BILO NAS JE PREKO 2.000, A SADA SAMO PETORO

Dok konstatuje da se od proterivanja iz zavičaja nijednom nije okupao u moru koje je od njegovog doma bilo udaljeno svega 60 kilometara, Vučenović kaže da su i Hrvati svesni da su proterivanjem Srba mnogo izgubili, iako to ne žele da priznaju.

‒ U Srpskoj Krajini, od kada su Srbi brutalno isterani, vlada pustoš i apokalipsa. Ono malo Hrvata što je tamo bilo otišlo je u Nemačku na rad, a mislili su da će da im teče med i mleko. U Kninu je radilo 10.000 ljudi, a sad ne znam da li ih radi 500.

Ipak, oni se vesele zlu koji su napravili i to je bolest koja ne prolazi. U selu Koljane, gde su moji roditelji imali kuću, pre rata je živelo 2.095 Srba, a danas su tamo samo dva monaha i tri Srbina. Jasno je o kakvom je etničkom čišćenju reč ‒ kaže naš sagovornik.

BONUS VIDEO:

Piše: Nikolina Marić

OVU I OSTALE AKTUELNE TEME MOŽETE PROČITATI U ŠTAMPANOM IZDANJU OBJEKTIVA ZA 5. AVGUST

Izvor:

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar