Kada nas odbije osoba koja nam se mnogo dopada, to stvara osećaj neizmerne gorčine i boli.
Veliki broj ljudi reaguje izuzetno emotivno, a plakanje postane deo svakodnevice, makar u nekom narednom periodu, naročito ako ništa nije ukazivalo na to da će doći do odbijanja.
Prelepo i dugo dopisivanje može da se završi potpuno suprotno od očekivanog i sasvim je normalno da osetimo povređenima. Isto tako, možemo biti odbijeni i na poslu koji smo toliko silno želeli.
Međutim, psiholog Helen Odeski kaže da veliki broj ljudi pravi grešku, zbog koje patnja zbog odbijanja traje i duže nego što bi trebalo. Zbog jednog lošeg postupka, život se usporava i potencijalno se zatvaraju vrata pred novim mogućnostima i lepim stvarima.
– Kada nas neko odbije, mi to shvatamo lično, ali obično ima veze sa mnogo drugih faktora; osoba koja nas privlači nije spremna za vezu, poslodavac je imao previše kandidata, izdavač je tražio drugu vrstu knjige – rekla je Helen, i dodala kako lično shvatanje ovakve stvari znači i apsolutno prebacivanje krivice na sebe.
U najvećem broju slučajeva, odbijanje nema nikakve veze sa nama već sa okolnostima, koje je Helen navela. Lično shvatanje odbijanja nas dovodi do toga da preispitujemo svoju vrednost i svoje osobine, a za tim nikako nema potrebe. Ovakvo raspoloženje može mnogo da utiče na naše mentalno zdravlje.
Još gora stvar koju možemo da uradimo, a to je da pokušamo da promenimo mišljenje osobe koja nas je odbila, ubeđujući je kako greši. Potrebno je da prihvatimo odluku druge strane i da nastavimo dalje, nakon što damo sebi neko vreme da prežalimo.
Prema rečima psihologa Devona Berkhajsera, preispitivanje sebe u određenoj meri, sasvim je u redu. On smatra da je odbijanje odličan povod da razmislimo o svojim manama i nedostacima, kao i o svemu onome na čemu bismo mogli da poradimo.
BONUS VIDEO:







Komentari (0)