Isplivale najveće TAJNE iz hladnog rata: Bračni par ODAVAO sve informacije, oni su krivi za sve (FOTO)

Već na spomen termina “špijun” svi pomislimo na Džejms Bonda, na agente CIA-e ili možda nekog misterioznog čoveka u baloneru i šeširu

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Ilustracija,foto: Shutterstock

Hladni rat bio je politički sukob između zapadnih sila, predvođenih SAD-om, i istočnih sila, predvođenih SSSR-om, koji se vodio od 1945. do 1991. godine. Vođen je svim mogućim sredstvima, no nikad nije prerastao u oružani sukob svetskih razmera.

Upravo ovo razdoblje od četrdeset i nešto godina uključuje neke od najodvažnijih i najdugotrajnijih špijunskih misija u povesti. Istražili smo o kojim je misijama bila reč, ko su najslavniji špijuni iz tog vremena i kako je taj posao izgledao.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

Druga najstarija profesija na svetu

Već na spomen termina “špijun” sigurno pomislite na Džejms Bonda, na agente CIA-e ili možda nekog misterioznog čoveka u baloneru i šeširu, ali špijun može biti bilo ko raspolaže vrednim informacijama. Primera radi, vladin ministar može biti odličan špijun, ali taj posao mogu raditi i domar, čistačica ili zaštitar koji rade u toj istoj zgradi vlade. Dakle, sve zavisi o tome ima li osoba pristup pravim informacijama. U ovom slučaju može se savršeno primeniti tvrdnja: “Informacije su novac“.

Dakle, špijuni pomažu u tajnom prikupljanju informacija o aktivnostima suparničke vlade ili grupe s ciljem očuvanja nacionalne zaštite neke države. U tome ih može motivirati ideologija, patriotizam, novac ili ucena. U vreme rata špijunažu regulira međunarodno pravo, a u suprotnome spada u pojedinačna državna kaznena prava. Najstariji podaci o špijunaži mogu se pronaći u Starom zavjetu te u antičkim vojnim strategijama Kine, Indije, Egipta, Rima i Grčke. Neki izvori čak tvrde da je to drugi najstariji posao na svetu (nakon prostitucije).

Špijunaža u Hladnom ratu

Budući da se rat koji uključuje izravnu bitku nuklearnim oružjem zove “vrući rat“, ovaj dugogodišnji rat između zapadnih i istočnih sila, u kojem nije bilo stvarne borbe, nazvan je suprotno navedenom terminu, Hladni rat. S obzirom na to, prednost u ovom ratu postizala se prikupljanjem informacija. Zbog toga su obje strane ulagale velika sredstva u novačenje i obuku špijuna s ciljem prikupljanja tajnih informacija o vojnim i tehničkim sposobnostima ratnog suparnika.

Nacionalne agencije koje su novačile špijune primijetile su da postoje dve vrste ljudi: oni koje je trebalo uveriti i potaknuti na takav čin te oni koji su samostalno doneli iskalkulisanu odluku o tome. Bilo je iznimno teško pronaći takve ljude, koji su uz to, bili na poziciji da mogu pristupiti poverljivim dokumentima ili ljudima.

Hladni rat bio je, dakle, zlatno doba špijunaže, a osim potrazi za špijunima i njihovu angažovanju, veliku pozornost davali su osmišljavanju špijunske opreme. Jedan od primera su samoubilačke naočale koje su u dršku imale tabletu cijanida. U slučaju da ih suparničke snage uhvate, špijuni bi tad, kao naizgled nervozno i iz neke navike, žvakali držak naočala, a zapravo bi tako došli do tablete koja bi ih otrovala i usmrtila. Na taj su način izbegavali moguće mučenje i, posledično, otkrivanje tajnih informacija.

Isto tako, danas je poznato da je Odbor državne sigurnosti (KGB) imao jednu od najnaprednijih nadzornih audiotehnologija, pa su tako jednom prilikom ozvučili hotel u Estoniji za koji su primietili da ima povećan broj međunarodnih gostiju. Čak 60 soba bilo je ozvučeno, a KGB je konstantno špijunirao goste u tim sobama. Njima se pripisuju i izumi cipela s transmiterima i mikrofonom za snimanje razgovora te nevidljiva tinta, koja je na papiru ostavljala naizgled nevidljive informacije.

Ko je bio Grevil Wajne?

Njegova priča počinje 1960. godine, na ručku s agentom britanske tajne obaveštajne službe MI6, koji ga je zamolio da na sledećem poslovnom putovanju u SSSR dogovori sastanak s državnim odborom u Moskvi, posvećen razvoju znanosti i tehnologije sa strancima. Kad se vrati, trebao bi izvestiti agenta o razgovorima koje je onde vodio. Wynne je pristao i tako postao britanski špijun.

Foto: Landmark / Profimedia

Tokom poseta Moskvi susreo se s drugim delom ove špijunske slagalice – potpukovnikom sovetske obaveštajne agencije GRU, Olegom Penkovskim. Zbog svoje visoke pozicije on je nabavljao dokumente s tajnim vojnim informacijama, a preko Wynnea oni su putovali do zapadnih sila. Nakon samo dve godine KGB je otkrio ovaj dvojac. Penkovski je sve priznao i pokajao se za svoj zločin, ali su ga ipak pogubili, a Wynne je sve negirao i bio osuđen na osam godina zatvora. Velika Britanija ipak je uspela na kraju razmeniti Wynnea za jednog sovjetskog špijuna.

Intrigantna špijunska priča koja prati Grevillea Wynnea inspirirala je scenarista Toma O’Connora da je prenese i na filmsko platno. O’Connor je rekao da ga je ta priča o običnom čoveku koji je pristao preuzeti odgovornost i teret zahtevne misije špijunaže poprilično zaintrigirala. Dodatno mu je zanimljivo bilo to što se pokazalo da su dve knjige koje je Wynne napisao o svojem špijunskom iskustvu pune laži. Prema povesničarima britanske i američke obaveštajne službe, Wynne je bio patološki lažljivac. Film je izašao prošle godine pod nazivom “The Courier” (na hrvatskom “Sena špijuna“).

U filmu možemo pratiti dinamiku Penkovskog i Wynnea, koji bi u svojim susretima, pod krinkom razgovora o poslu, izašli u grad, jeli u restoranima, posećivali klubove i trgovine. Delili su tajnu, odnosno teret za koji nitko drugi nije znao, i to je ono što ih je najviše povezalo. Upravo je ovaj dio špijunske priče najviše istaknut u filmu – prijateljstvo između energičnog Wynnea, koji je entuzijastično prihvatio svoju ulogu tajnog agenta, i Penkovskog, čoveka čvrstog vojničkog držanja i stvarnog agentskog iskustva.

Rosenbergovi – američki bračni par koji je osnovao komunistički špijunski lanac

Foto: Niday Picture Library / Alamy / Alamy / Profimedia

Bračni par Julius i Ethel Rosenberg iz Njujorka bili su odani komunisti i čelni ljudi špijunskog lanca koji je odavao vojne tajne istočnom bloku. Njihova urota započela je negde oko 1940. godine, kad se Julius Rosenberg zaposlio kao inženjer u američkoj vojsci. Nakon pet godina otpustili su ga jer je vojska saznala za njegova komunistička uvjerenja. Ubrzo se otkrilo da su hiljade stranica dokumenata s detaljima o novim radarskim i zrakoplovnim tehnologijama dostavljene Sovjetima, i to nije radio samo ovaj bračni par. Na suđenju nakon njihova uhićenja Ethelin je brat 1950. godine svedočio protiv njih te ih je naposletku sudaija osudio na smrt, rekavši kako je taj zločin bio gori od ubistva. Rosenbergove su 1953. godine poslali na električni stolac, što je prvi slučaj pogubljivanja američkih civila zbog špijunaže.

Klaus Fuchs – sovjetski špijun koji je za svoj rad dobio počast Istočne Nemačke

S Rosenbergovima se veže još jedno poznato špijunsko ime, Klaus Fuchs, koji je nakon dolaska Hitlera na vlast pobegao iz Nemačke u Ujedinjeno Kraljevstvo. Onde je doktorirao fiziku, a tokom Drugog svetskog rata sudelovao je u britanskom tajnom programu razvoja atomske bombe i u Projektu Manhattan u SAD-u. Uhapšen je 1950. godine kad su američki agenti otkrili da je godinama tajno dostavljao nuklearne tajne Sovjetima. Fuchs je sve priznao i podelio svoje uverenje o uroti zapadnih saveznika koji su, prema njegovom stavu, namerno dopustili rat između Rusije i Nemačke. Kad su otkrili Fuchsa, ubrzo su otkrili i Rosenbergove, koji su bili njegov američki kontakt. Dobio je devet godina u britanskom zatvoru, nakon čega se preselio u Nemačku, gde je radio kao nuklearni fizičar. Zanimljivo je da je Fuchs dobitnik medalje “Karl Marx”, najveće civilne počasti Istočne Nemačke.

Adolf Tolkačev – špijun koji je tražio osvetu

Sovjetski inženjer elektronike Adolf Tolkačev zatražio je 1977. godine od CIA-e da se sastane s američkim dužnosnikom. Isprva je CIA bila uverena da je reč o zamci KGB-a, ali na kraju je ipak poverovala Tolkačevljevoj priči.

Naime, ovaj sovjetski inženjer odlučio je špijunirati sovjetsku vlast iz osvete što su pogubili majku i zatvorili oca njegove žene u jednoj od Staljinovih čistki. Od 1979. do 1985. godine Tolkačev je fotografirao kamerom, koju mu je isporučila CIA, poverljive dokumente pomoću kojih je SAD saznao sve o novim sovjetskim sustavima oružja. Procenjeno je da je zbog tih informacija američka vojska uštedela oko dve milijarde dolara namenjenih za istraživanja i proizvodnju. Tolkačev je za svoj špijunski posao dobio više od milion dolara i zapadnjačke rok albume za svojeg sina. Njegov špijunski posao prekinut je 1985. godine kad su Sovjeti saznali šta radi i dali ga pogubiti.

BONUS VIDEO:



Izvor: 24sata.hr

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar