Zoran Zlatić, avanturista sa Dorćola, za svojih šezdeset devet godina stigao je tamo gde retko ko može. Obišao je više od sto zemalja na pet različitih kontinenata, šetao se džunglom i prašumom kao beogradskom kaldrmom, skupljao retke i agresivne insekte i leptire, putovao po svetu bez ijedne pare, lovio piratsko blago na Kostariki, a za Objektiv kaže da je najveći utisak na njega ostavio susret s lokalnim plemenom ljudoždera u Papui Novoj Gvineji koje ga je, prosto rečeno, fasciniralo svojim običajima i tradicijom.
– Doneli smo im poklone, bili su oduševljeni. Ženama smo kupili kineska ogledalca, a one su bile fascinirane jer nikada nisu videle svoj odraz. Muškarcima smo doneli uzice za pecanje. Oni love ribu kopljem, a to je veoma težak posao, iako je reka plitka, pa deluje da je možete uhvatiti golim rukama. Kada sam bacio udicu, pet riba se okupilo, a onda sam izvukao jednu od četiri-pet kilograma i naši domaćini su skakali od sreće. Oni samo love, dok žene rade sve ostale poslove. Zato često dolazi do borbe sa susednim selima jer međusobno otimaju vredne žene – ističe Dorćolac.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Pomalo bizaran običaj kod ljudoždera je oplakivanje pokojnika, a kako priča Zoran, za svakog preminulog seče se prst njegovom najbližem rođaku.
– Oni imaju mašinu za sečenje prstiju. Jedna žena nema dva prsta jer su joj umrle majka i sestra. Kod njih je takva tradicija, oni čak jedu i mrtve ljude. Nisam bio primoran da probam ljudsko meso, ali jeo sam zmije i pacove, koji podsećaju na dabrove. Kad ste gladni, verujte, poješćete bilo šta, a meso je, verovali ili ne, ukusno – priznaje Zlatić.
Piše: Ognjen Radosavljević
Komentari (0)