Ljudožderi seku OVAJ deo tela kad im neko umre: Srbin živeo među njima – otkrio i da li je POJEO nekog

Pomalo bizaran običaj kod ljudoždera je oplakivanje pokojnika

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Privatna arhiva

Zoran Zlatić, avanturista sa Dorćola, za svojih šezdeset devet godina stigao je tamo gde retko ko može. Obišao je više od sto zemalja na pet različitih kontinenata, šetao se džunglom i prašumom kao beogradskom kaldrmom, skupljao retke i agresivne insekte i leptire, putovao po svetu bez ijedne pare, lovio piratsko blago na Kostariki, a za Objektiv kaže da je najveći utisak na njega ostavio susret s lokalnim plemenom ljudoždera u Papui Novoj Gvineji koje ga je, prosto rečeno, fasciniralo svojim običajima i tradicijom.

– Doneli smo im poklone, bili su oduševljeni. Ženama smo kupili kineska ogledalca, a one su bile fascinirane jer nikada nisu videle svoj odraz. Muškarcima smo doneli uzice za pecanje. Oni love ribu kopljem, a to je veoma težak posao, iako je reka plitka, pa deluje da je možete uhvatiti golim rukama. Kada sam bacio udicu, pet riba se okupilo, a onda sam izvukao jednu od četiri-pet kilograma i naši domaćini su skakali od sreće. Oni samo love, dok žene rade sve ostale poslove. Zato često dolazi do borbe sa susednim selima jer međusobno otimaju vredne žene – ističe Dorćolac.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

Pomalo bizaran običaj kod ljudoždera je oplakivanje pokojnika, a kako priča Zoran, za svakog preminulog seče se prst njegovom najbližem rođaku.

– Oni imaju mašinu za sečenje prstiju. Jedna žena nema dva prsta jer su joj umrle majka i sestra. Kod njih je takva tradicija, oni čak jedu i mrtve ljude. Nisam bio primoran da probam ljudsko meso, ali jeo sam zmije i pacove, koji podsećaju na dabrove. Kad ste gladni, verujte, poješćete bilo šta, a meso je, verovali ili ne, ukusno – priznaje Zlatić.

Piše: Ognjen Radosavljević



Izvor: Objektiv.rs

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar