“Žao mi je Mladića, on nema veze sa GENOCIDOM”: Plavšićeva progovorila o STVARNIM događajima tokom rata

Plavšićeva je očekivala drugačiju presudu

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Printscreen/Youtube

Nekadašnja predsednica Republike Srpske Biljana Plavšić (91) priznaje da teško podnosi što je general Ratko Mladić u Hagu pravosnažno osuđen na doživotnu robiju. Presuda nije po pravu i pravdi, sigurna je ona i to obrazlaže kao svedok ratnih godina u Bosni i Hercegovini, 11-godišnjim iskustvom u Haškom tribunalu – jednoj politikantskoj instituciji, ali i ličnim poznanstvom sa Mladićem.

Plavšićeva u ispovesti kaže da nekadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske, kojeg je upoznavala i tokom rata u BiH, poštuje kao izuzetnog vojnika i profesionalca, ali i čoveka jer je štitio civile, bez obzira na versku i nacionalnu opredeljenost.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

– Žao mi je. Jako mi je žao što je Ratko Mladić osuđen na doživotnu robiju. Ratko Mladić nema veze s onim što se desilo u Srebrenici. Nema veze sa genocidom. Genocid je ono što se desilo Srbima 1941. Ne poričem da se u Srebrenici desio zločin, ali ono nije bio genocid – kaže na početku razgovora Biljana Plavšić.

BORAC ZA PAMĆENJE

Uprkos istini, nije, kako navodi, očekivala drugačiju presudu:

– Bila je očekivana. I ja sam 11 godina provela u Haškom tribunalu i znam kako sve to funkcioniše. Nažalost, nije bilo ni trunke nade da će biti drugačije. Haški tribunal je politikantska institucija.

Priseća se da je Mladića upoznala i s njim sarađivala u, kako opisuje, teškim vremenima i groznim okolnostima:

– Bio je rat u BiH. I zato, kada bi se sve vojskovođe sveta okupile i tražile istinu u njegovom slučaju, oni bi profesionalno morali njega da zaštite. Osuđen je zato što je branio narod. Bio je vojnik, profesionalac. Bila sam na frontu. Obilazila vojnike, povređene, osakaćene… Takvog borca nisam upoznala. Kao profesionalca ću ga uvek poštovati.

Nije razlikovao ljude po veri i nacionalnosti, navodi Plavšićeva, već je, naprotiv, štitio sve civile.

– Nije delio ljude na Hrvate, muslimane, Srbe. Za njega su ljudi bili ljudi. Evo, niko u Sarajevu mi ne bi verovao kada bih ispričala jedan ratni događaj koji to oslikava. Ali istine radi – na jednom sastanku razgovaralo se o strateškoj tački do koje bi trebalo da dođe vojska. A tom području najviše muslimana živi. Ratko kaže: “Nemamo dovoljno snage, a i da imamo, mnogo civila, žena, dece bi izginulo.” Svi se se zgledali, a neko je kazao: “Pa tamo su većinom muslimani.” A on je odbrusio: “Pa ja govorim o ženama i deci, a ne o muslimanima, Hrvatima, Srbima!” Izuzetno je poštovao žene. To je moje iskustvo. Cenim ga, između ostalog, i zato kao čoveka – zaključuje kroz plač naša sagovornica.

ŽENA ZA PRIMER

Pohvalila je predsedavajuću Apelacionom veću haškog suda Prisku Matimbu Nijambe, sudiju iz Zambije, jer se usprotivila osuđujućoj pravosnažnoj presudi, koju je to veće izreklo generalu, uz stav da bi suđenje Mladiću trebalo ponoviti.

– Ona je heroj. Pravnici iz celog sveta trebalo bi da slede njen primer, ali i da podignu glas i odbrane struku jer haški sud je bruka za međunarodno pravo. O tome svedoče mnoge činjenice, pa i ta da su samo Srbi tamo osuđeni na doživotne robije. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je na sednici SB UN izneo te podatke. I to je bilo izuzetno hrabro – ističe Plavšićeva.

Vraćam se u normalu posle preležane korone

Plavšićeva je početkom marta provela dve sedmice u bolnici “Dragiša Mišović” u Beogradu, gde je bila na lečenju zbog zaraze koronavirusom:

– Mislim da se sve vraća u normalu. Koliko je to moguće u kombinaciji sa mojom 91 godinom.

Više od decenije u tamnici

– Biljana Plavšić bila optužena pred Haškim tribunalom za zločine počinjene tokom rata u BiH

– 10. januara 2001. dobrovoljno se predala

– bila prvi srpski političar koja je priznala krivicu u pojedinim tačkama

– 2. oktobra 2002. izjasnila se krivom za progone kao zločin protiv čovečnosti

– tužilaštvo zauzvrat povuklo ostale optužbe

– osuđena 27. februara 2003. na 11 godina zatvora

– upućena na izdržavanje kazne u švedski zatvor Hinseberji

– na slobodi od oktobra 2009.

Lična karta

– Plavšićeva je rođena 1930. u Tuzli

– u Sarajevu stekla osnovno i srednjoškolsko obrazovanje

– diplomirala biologiju u Zagrebu, predavala biologiju na Prirodnomatematičkom fakultetu u Sarajevu

– član SDS od osnivanja 1990, kad je postala i član Predsedništva BiH

– aprila1992. napustila Predsedništvo i priključila se političkom vođstvu Republike Srpske

– zajedno s Radovanom Karadžićem, Momčilom Krajišnikom i Ratkom Mladićem bila u samom vrhu vođstva bosanskih Srba tokom rata u BiH

– od 1992. do 1996. bila potpredsednik Srpske

– nakon što je Karadžić početkom 1996. pod međunarodnim pritiskom morao napustiti političku scenu, nasledila ga je na mestu predsednika RS

– nakon toga učinila politički zaokret i zaigrala na kartu umerenosti i saradnje s međunarodnom zajednicom

– godine 1997. formirala vlastitu stranku Srpski narodni savez, raspustila parlament RS i raspisala prevremene izbore

– u septembru 1996. potvrđen njen izbor za predsednicu RS, ovaj put na izborima



Izvor: Objektiv.rs, Republika

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar