OBJEKTIV KOLUMNA

Čovek koji je oživeo “zver”: “Rokstar” među trenerima s najdužim stažom – samo mu ne dirajte kožnu jaknu!

U ponedeljak uveče njegov Vajkomb se susreo sa Totenhemom u FA kupu i umalo da napravi senzaciju. Međutim, iako nije, to ne znači da Garet Ejnsvort ne zaslužuje da se nađe u tekstu na našem sajtu

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Profimedia/Bradley Collyer / PA Images

Mnogi od vas čuli su za prelepu priču iz prošle sezone, kada je Vajkomb Vonderers, mali engleski tim, uspeo da se kroz plej-of Lige 1 (trećeg ranga) plasira u Čempionšip.

Čim se u Srbiji pomene ime ovog kluba, prva asoscijacija koja pada na pamet je Džošua Parker, bivši fudbaler Crvene zvezde, koji je ostao omražen na Marakani zbog skandaloznih begova od obaveza i neovlašćenih odlazaka u London, na navodnu babinu sahranu, koja nikad nije dokazana da se i desila. Srećom, danas se nećemo baviti njim, nego daleko lepšom temom vezanom za klub koji je u ponedeljak uveče, iako je imao i prednost, pa aktivan produžetak sve do 86. minuta, ispao od Murinjovog Totenhema u FA kupu.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

To nam je povod za priču, a njen glavni junak nije ni čuveni Adebajo Akinfenva, koji je prošle sezone šokirao kada se plasirao sa Vajkombom u viši rang, već trener koji ovaj klub vodi još od 2012. i ima najduži staž u celokupnom engleskom fudbalu. Skoro devet godina nalazi se na kormilu ekipe kojoj niko nije davao šansu da se prošle sezone popne do Čempionšipa, ali je u tome uspela. Ponajviše zahvaljujući krajnje simpatičnom Garetu Ejnsvortu.

“Rokstar” među trenerima, kako kaže i naslov ove priče, takav nadimak je dobio pošto se, osim fudbalom, bavi i muzikom, odnosno ima svoj rokenrol bend, u kome svira gitaru i peva.

On je zaslužan za povratak “zveri” Akinfenve iz fudbalskog zaborava, jer kada je ova fudbalska “gromada” (ima preko 120 kilograma) uvela Vimbldon u Ligu 1 iz Lige 2, tamo su mu vrata zatvorena, a upravo je Ejnsvort “imao sluha” (ne samo muzičkog) za njegovo dovođenje u Vajkomb, sa kojim se par sezona kasnije i plasirao u viši rang, u dugo sanjani Čempionšip.

Čovek koji je dokaz da se kontinuitet u modernom fudbalu isplati prihvatio je Akinfenvu kada niko drugi nije hteo, a ovaj mu je na to odgovorio pravljenjem pobedničke atmosfere u osrednjem trećeligaškom timu. Nažalost, Vajkomb je jednom nogom već bivši tim Čempionšipa, jer se sa svega 15 bodova nalazi na ubedljivo poslednjoj poziciji. No, nećemo tražiti “dlaku u jajetu”.

Posle pobede nad Oksfordom u finalu prošlogodišnjeg plej-ofa, Akinfenva se, posle onog hit obraćanja Jirgenu Klopu, kada je tražio da mu ovaj čestita ulazak u Čempionšip, obratio i svom treneru i saigračima:

“Hvala treneru i saigračima koji su verovali u mene, kada to niko drugi nije želeo”, bile su njegove tople reči upućene, pre svih, Ejnsvortu.

Vratimo se na Ejnsvorta. Bivši vezista rođen u Blekburnu imao je dugu igračku karijeru. Fudbal je igrao do početka 2020. godine, iako je menadžer već skoro devet sezona.

Igrao je za Nortvič, Preston, Kembridž, Linkoln, Port Vejl, Vimbldon, Volsol, Kardif, Kvins Park Rendžers, Vajkomb i Vudli.

U Vajkomb je stigao 2010. godine i bio je igrač sve do 2018. godine, a ujedno je bio trener-igrač od kada je preuzeo klub 2012. godine. Preuzeo je ekipu kao privremeni menadžer i ostao je na klupi Vonderersa i dan danas, sa kojima je ostvario istorijski uspeh.

Često je sebe stavljao na klupu za rezerve kada nije imao dovoljno igrača za popunu, a pre Vonderersa vodio je Kvins Park Rendžerse.

Interesantno, imao je već prošle sezone ponude Milvola i KPR iz Čempionšipa, a pregovarao je i sa članom Lige 1 Sanderlendom, ali je na kraju odlučio da ostane u timu koji je predvodio u tom momentu osam sezona, kako bi sa njim napravio nešto veliko. U tome je, krajem 2020. godine i uspeo.

Mnogi su mu zamerali na njegovom izgledu u konzervativnim engleskim sredinama, posebno zbog raspuštene duge kose u stilu Dejvida Koverdejla, i kožne jakne koja više liči na klince koji su pre 10 godina “blejali” ispred beogradskog SKC, nego profesionalnog fudbalskog trenera. I za sve njih je u intervjuu za “Dejli mejl” imao odgovor:

“Jedni pričaju da nema dovoljno interesantnih ličnosti u našem fudbalu, dok onda, ti isti, u istom dahu, kažu ‘pogledaj ga kakav je sa ovom kosom i kožnom jaknom’. Mogu da kažu šta god žele, ali ja znam da je bitno da budeš svoj, a ne da slediš tuđa pravila ponašanja i oblačenja. Ne volim konformizam. Ne želim da se uklopim. Uživam kada me ljudi kritikuju. Uživam da šetam u kožnoj jakni i da gledam kako to utiče na ljude. Pitanje za mene je uvek ‘zašto’. Zašto se ne ošišaš, zašto ne budeš pametniji, a moj odgovor je uvek isti taj – ‘zašto’. Zato što nema razloga da budem isti poput ostalih”,

Interesantno, pre susreta između njegove ekipe s Totenhemom, o njemu je pričao i veliki Žoze Murinjo.

“Mnogo mi je simpatična ta njegova frizura. Odličan je trener, ne ostaješ u klubu toliko dugo ako si loš. Samo, žao mi je što neću moći da pevam sa njim jer ne umem, ali zato ću mu uništiti muziku kad se susretnemo na terenu”, u svom stilu mu je poručio Murinjo.

I eto, nažalost po sve prave fudbalske sladokusce, Totenhem jeste slavio, ali tek u 86. minutu je postigao gol za 1:2 (na kraju je bilo 1:4).

Da li ste pre ovog teksta čuli za Gareta Ejnsvorta? Šta mislite o njemu, da li je fudbalu potrebno još više ovakvih ljudi?

PIŠE: Aleksa Radosavljević

Saigrači ostali zatečeni kad su videli: Nova Rohova tetovaža više liči na Kastra nego na Maradonu! (FOTO)

Izvor: Objektiv.rs

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar