Đuro Radonjić Grof je jedan od retkih žestokih momaka koji nije umro od metka, ali ipak nije uspeo da preživi devedesete iako je, kako je sam rekao u filmu “Vidimo se u čitulji”, posle duge robije odlučio da se povuče iz kriminala
Život je izgubio tragično u saobraćajnoj nesreći na Ibarskoj magistrali 1998. godine.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Đuro Radonjić je Crnogorac sa nadimkom Grof, rodom iz okoline Podujeva.
Nadimak su mu dali poznanici, zbog utiska koji je ostavljao na okolinu: kicoško oblačenje, skupi provodi, lepe pratilje.
Sa 15 godina je sa Kosova stigao u Beograd.
Počeo je da se dokazuje u okolini železničke stanice: “pobij se s jednim, s drugim, da stekneš afirmaciju.”
Do prvih velikih para u Beogradu, Grof je došao zahvaljujući prostitutkama, koje bi mu drugovi, kad bi bili uhapšeni, ostavljali “na čuvanje”.
U vreme kad je “brinuo” o njima, prostitucija se odvijala daleko od očiju javnosti, dok smo danas navikli na svakodnevna oglašavanja “poslovne pratnje”.
Poginuo je u saobraćajnoj nesreći vozeći “nekog krša” (ne zna se tačno da li je bio jugo ili stojadin) iako je u svom vlasništvu imao nekoliko “besnih kola”.
Šok priča u jutarnjem: Čovek hteo da kupi stan u BG, pa otkrio da je prodavac makro njegove supruge!







Komentari (0)