INTERVJU

Otvoren Balkanima festival: Selektori za Objektiv govore o nepoznatom svetu animacije (FOTO)

Evo kako je pandemija promenila svet animacije

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Objektiv.rs/Sara Apostolović

U Domu kulture “Studentski grad” otvoren je sinoć Evropski festival animiranog filma Balkanima. Nakon kratkog uvoda selektora, Nebojše Petrovića i Mine Sablić, počelo je prikazivanje prvog dela takmičarskog programa. Ekipa portala “Objektiv.rs” je imala priliku da razgovara sa selektorima festivala.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

Da li nam možete reći malo više o festivalu Balkanima?

Mina Sablić: Ovo je 17. festival autorskog kratkometražnog animiranog filma pod nazivom Balkanima. Filmovi su namenjeni odrasloj publici, ali uvek jedan dan posvetimo deci, tako da imamo i program dečijih filmova koji obično bude vikendom. U normalnim okolnostima, deca su žiri, a filmovi se prikazuju i u Dečijem kulturnom centru. Tako bude više različitih aktivnosti i pratećih programa i radionica. Uglavnom imamo i sudije iz inostranstva, ali trenutno smo zbog okolnosti odlučili da to budu ljudi sa domaće scene . Postoji žiri za takmičarski program koji čine autori Ana Nedeljković, Igor Ćorić i Jelena Milunović i studentski program u kom su ove godine: Margareta Jelić, Uroš Krčadinac i Marina Kecman.

Foto: Objektiv.rs/Sara Apostolović

Čime ste se vodili pri selekciji filmova ove godine?

Nebojša Petrović: Uvek gledamo da filmovi zadovolje kriterijume što se tiče kvaliteta izrade, kvaliteta scenarija. Zapravo se svi segmenti uzimaju u obzir i režija i scenario i priča i da vizuelno bude zanimljiv, a isto tako i da filmovi budu različiti, različitih žanrova i tehnika. Ideja je da se naša publika upozna sa nekom aktuelnom scenom autorskih animiranih filmova u Evropi kako bi stekla utisak o raznolikosti animacije.

Počinje Evropski festival animiranog filma: Publika će moći besplatno da uživa u najboljim ostvarenjima

Koliko se filmovi danas na festivalu razlikuju od onih 2004. godine kada je i održan prvi festival Balkanima?

Nebojša: Razlika je pre svega u tome što je došlo do razvoja u tehnologiji. Na početku festivala, 2004. neki filmovi su dolazili na VHS kasetama uglavnom, posle su bili ostali formati poput diskova. Razvijali su se čak i tematski, nekada su više bili okrenuti naraciji, nekom gegu, komici. Danas isto ima toga, ali na jedan malo više filozofski način.

Mina: To možda zavisi i od trendova, ali u suštini, što se tehnologije tiče, mislim da to ima veze sa samim autorima. Nekada im je bilo teže u tehnološkom smislu – bilo je potrebno više ljudi i sporije se radilo, a danas čak i kada se radi klasična crtež animacija, finalni deo se radi u kompjuteru. Sada je praktično moguće da jedna osoba sve radi sama u svojoj sobi, a to sigurno pre 15 godina nije moglo. To dosta utiče na produkciju, ali ne mora da znači da utiče i na sam kvalitet filmova. Večeras smo gledali film čuvenog poljskog reditelja Piotra Dumale koji već spada u istoriju animiranog filma. Ako gledate poljske filmove koji dolaze na festival u poslednih par godina, studentske filmove pre svega, videćete da je veliki broj pod uticajem ovog autora i škole poljskog filma. S druge strane, francuski animirani film je izrazito narativni film, dok je estonski možda najbliži nekoj vrsti eksperimentalnog izraza.Tako možete videti neke trendove u animaciji, koja je kinematografija sklonija kakvoj vrsti izražavanja po zemljama. Tako da mi gledamo da budu zastupljene sve kinematografije i različite tehnike.

Foto: Objektiv.rs/Sara Apostolović

Koja je razlika između autorskog animiranog i komercijalnog filma?

Nebojša: Autorski animirani film je specifičan u odnosu na animirane filmove koje gledamo po bioskopima i na televiziji. Ideja ovog festivala i jeste da se publici približi takva vrsta animacije, da se pokaže da animacija nije samo crtani film za decu, već da je to širok spektar ozbiljne vrste umetničkog izraza. Crteži su raznovrsni i deca i gledaoci mogu da steknu širu sliku o tome kako sve nešto može vizuelno da se prikaže. Pod tim podrazumevam različite vrste tehnika- i lutke i plastelin i različite kombinacije sa kompjuterom, čak su i 3D filmovi urađeni na jedan drugačiji način, likovniji i autorskiji. I teme su takve da obrađuju probleme koje muče i decu mlađih uzrasta i starije i rešeni su na jedan veoma suptilan način kako bi preneli neku poruku ili pouku. Ta poruka može biti bolna, nekada je tu i srećan kraj, ali tu se razlikuje, ovde ne mora da bude srećan kraj.

Večna džedaj princeza: Evo kako je zbog Keri Fišer Leja postala najbolji deo “Ratova zvezda”

Mina: Razlikuju se jer autori ne moraju da poštuju standarde koji su važni za industriju. To naravno ne znači da industrija i komercijalni film nisu umetnički prikaz, i tu naravno rade umetnici ali oni moraju da rade po datim obrascima. U autorskom filmu autor sam određuje koliko će duboko ići u ,na primer, dramsko delo. To više ne možete videti u nekom Diznijevom filmu, te dramske zaplete, već su oni melodramski ili ublaženi. Autori se bave i bolnim temama ali pronalaze način kako da se to prikaže deci i često to budu umetnički prikazi koje deca prvi put vide pa im i zbog toga budu interesantni. Baš zato mislim da je, kada govorimo o selekciji dečijeg autorskog filma, deci zanimljivo da vide nešto što ne mogu svakodnevno da vide na televiziji ili internetu. Dakle ovo nije deo komercijalne animacije koja podrazumeva određene standarde u naraciji, na neke oprobane forme, već su teme i tehnike veoma raznovrsne.

Foto: Objektiv.rs/Sara Apostolović

Ako govorimo o kinematografiji animiranog filma u Srbiji i autorima, da li se ona razvija?

Mina: Važna nam je scena srpskog animiranog filma jer se festival Balkanima bavi promovisanjem domaće scene i obično kada pravimo radionice gledamo da se bave onim što nedostaje, što je potrebno našim autorima ili studentima. Pre tri godine smo uveli i nagradu za najbolji srpski film, kako bi se i njemu posvetila medijska pažnja a i da bi se podstakli sami autori. Imamo smotru srpskog filma jer sada već imamo dovoljan broj filmova svake godine da može da se napravi jedna cela programska celina. Prošle godine, kao i prethodne smo imali tri autorska filma, neuključujući studentske, a ove godine imamo već sedam, plus još sedam studentskih koji su odlični filmovi. Što se studenata tiče, od njih će verovatno neki nastaviti da se bave animiranim filmom, neki neće.

Kako mislite da će potencijalni period karantina i izolacije uticati na kulturu animiranog filma u smislu gledanja i stvaranja? I da li će ovaj vid izražavanja biti zamena za igrani film u slučaju fizičkih distanci?

Mina: Ni autor animiranog filma ne može bukvalno sam da radi, ipak je to film na kom imamo i druge aspekte kao što su montaža, dizajn zvuka. Čovek treba da bude među živim ljudima kako bi imao inspiraciju, svakako sam protiv toga da možemo zaključani da radimo. Imali smo dosta filmova koji su se bavili temom karantina, ali moram priznati da ništa od toga nije ušlo u selekciju jer nije puno vremena posvećeno tim filmovima, ipak je za film koji traje 5-6 minuta potrebno vremena. Nekada ga autori rade godinama, jer tu ima dosta posla.

Stevan Filipović za Objektiv o radu sa Mirijam Margolis: “Pravi je laf, želimo da je dovedemo u Srbiju”

Nebojša: Možda i bude tako. Definitivno je lakše stvoriti animirani film jer se to može uraditi bez ikakvog organizovanja ljudi u smislu ekipe, glumaca, to je ono što autor kreira kao skroz novo, skroz ispočetka i ne treba mu niko koga bi trebao da snimi, on sve može sam da proizvede, ali opet i to što autor radi sam, možda ne može da postigne ono što bi mogla da uradi ekipa ljudi.

Evropski festival animiranog filma Balkanima je otvoren sinoć i održava se do 25. oktobra.

Autorka: Sara Apostolović



Izvor: Objektiv.rs

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar