KROZ OBJEKTIV

Prolazite pored njih svaki dan, a nemate pojma šta znače! Otkrivamo sve misterije BEOGRADSKIH MURALA

Ulična umetnost je postala neizostavan deo panorame svih velikih svetskih gradova, za kojima ne zaostaje ni Beograd.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Objektiv.rs/Danilo Krša

Istorija ispisivanja poruka po javnim površinama, kasnije nazvanih grafiti počinje krajem ludih šezdesetih i početkom sedamdesetih u njujorškom metrou. Njihov autor je bio kurir jedne njujorške firme, koji je dane provodio u vozovima, putujući s kraja na kraj grada. Tako je jedan od najslobodnijih, i umetniku najpristupačnijih načina izražavanja, započet iz čiste dokolice u hodnicima podzemne železnice.

Nije trebalo da prođe puno vremena pre nego što će poruke ispisane sprejom, obično buntovne ili šaljive prirode, izaći iz podzemlja i preći na zidove velikih zgrada, a i na železničke vagone. Dok se pojedini, manje uspeli pokušaji, i dalje smatraju vandalizmom, oni najbolji su uvršteni u zvanične umetničke selekcije mnogih svetskih umetničkih institucija. Razlika između murala i grafita je pre svega u veličini i tehnici – murali obično zauzimaju velike površine, za njihovo stvaranje se mogu koristiti svi materijali, i za njih je potrebna saglasnost vlasnika zgrade, odnosno zida na kojem se radi. Grafiti se, sa druge strane, sastoje uglavnom od stilizovanih slova i karaktera, manji su, često nastanu preko noći, i pišu se samo sprejom.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

Kao i u mnogim drugim aspektima, naročito kulturnog života, ni tadašnja Jugoslavija nije zaostajala puno za svetskim trendovima. Prvi poznati mural oslikao je već 1970. godine Lazar Vujaklija na zidu male zanatske radnje u tadašnjem Bulevaru revolucije. U zlatnim osamdesetima murali postaju sve popularniji, pa je beogradska skupština 1989. godine “legalizovala” murale, tako što je usvojila plan uređenja grada u kojem se prvi put pominje oslikavanje fasada kao način uređenja grada. Nakon demokratskih promena 2000. godine njihov broj se uvećava, a pojedini su vremenom postali i simboli prestonice.

Beograđani stariji od 60 godina crtaju grafite! Evo kada će se održati ova manifestacija u prestonici!

Već 1983. godine je Skupštini grada ponuđeno 50 zidova sa gotovim rešenjima za umetničko oslikavanje muralima. Prvi koji je bio prihvaćen je bio mural na uglu Rajićeve i Knez Mihailove, na fasadi tadašnje Jugobanke. Tako je 1984. nastao prvi “gradski” mural, koji predstavlja studenta FLU-a sa blokom u ruci kako posmatra boje koje se slivaju na njega, kao simbol onoga što ga očekuje tokom studija. Ovom muralu je 2018. vraćen stari sjaj, ali ovoga puta bez logoa “Jugobanke”, koja više ne postoji.

Foto: Objektiv.rs/Danilo Krša

Prva masovnija akcija oslikavanja Beograda muralima sprovedena je već pomenute 1989. godine. Neposredni povod je bio 9. samit Nesvrstanih zemalja, kojem je naš glavni grad bio domaćin. Za tu priliku je nastalo nekoliko umetničkih projekata u javnom prostoru, među kojima i pet murala. U organizaciji je učestvovao i Zavod za zaštitu spomenika, a sva umetnička dela su bila finasirana od različitih gradova i okruga tadašnje Jugoslavije, tako da ih je Beograd dobio na poklon. Jedan od poznatijih se nalazi na fasadi Filozofskog fakulteta, a drugi na Terazijama.

Foto: Objektiv.rs/Danilo Krša

Novo doba donelo je i nove tendencije u umetnosti, pa su tako crtači murala, pored sve većih površina za rad, dobijali i sve bolje ideje. Pojedini monumentalni radovi, kao što je čuvena crno-bela “La santa de Beograd” pored Brankovog mosta, postali su prepoznatljivi i stanovnicima Beograda, ali i privlačni turistima. Ovaj mural je nastao 2008. godine u okviru BELEF-ovog programa dovođenja svetski poznatih uličnih umetnika, koji bi ostavili svoje viđenje grada u javnom prostoru. Autor je francuski umetnik koji se potpisuje kao Remed, i koji nikada pre toga nije bio u Srbiji. Nakon što je temeljno proučio našu istoriju i umetničku tradiciju, odabrao je da naslika zaštitnicu grada, po uzoru na naše srednjevekovne freske. Njene brojne ruke istovremeno i čuvaju i razaraju grad, između njenih nogu se nalazi jaje iz kojeg raste kultura, a iznad njene glave sunce koje predstavlja život.

Foto: Objektiv.rs/Danilo Krša

Iduće godine je u okviru Belefa nastao mural još jednog svetskog umetnika, Italijana pod umetničkim imenom Blu. Ovaj mural predstavlja ogromnu ljudsku glavu sa zubima umesto zgrade, kojima se sprema da proždre drvo. Nalazi se u Pop Lukinoj ulici, odmah pored benzinske pumpe, i predstavlja uništavanje prirode od strane ljudi i gradova.

Foto: Objektiv.rs/Danilo Krša

Stanovnike Dorćola svakodnevno sa zidova posmatraju slavne ličnosti koje su bile navijači Partizana, i murali sa njihovim likovima predstavljaju neke od najpoznatijih u gradu. Od 2014. se iznad slike legendarnog glumca Zorana Radmilovića nalazi i znatno veći mural pod nazivom „Borba, znanje, jednakost“. Udruženje KURS je pre osam godina sprovelo istraživanje “Istorijat oslikavanja murala u Beogradu”, u kojem je zaključeno da u Beogradu nema murala posvećenih istoriji radničkog pokreta i antifašističke borbe. Osim onog na ogradi SKC-a iz 1977. godine koji je oslikala grupa umetnika iz Čilea u saradnji sa lokalnim umetnicima, nedostajao je jedan koji će obeležiti ako ništa drugo – 50 godina naše novije istorije.

Ovaj mural je posvećen borbi beogradskih studenata za bolji društveni položaj, koja je vođena između dva svetska rata. Kao inspiracija je poslužila naslovna strana lista „Mladi radnik“ iz 1923. godine, kojom dominiraju dve figure koje koračaju napred i nose zastave. U sredini su ispisani stihovi Branka Miljkovića iz pesme “Poeziju će svi pisati”, na vrhu su dve laste koje nose lente sa naslovnom porukom, a upotrebljene su boje koje se nalaze i na grbu Beograda. Ideja ovog murala je bila i da ukaže na današnji položaj mladih, koji ni danas nije značajno bolji, i poziv za njihovo aktivnije političko angažovanje.

Foto: Objektiv.rs/Danilo Krša

U ulici Kraljevića Marka se nalazi jedan od najsimpatičnijih beogradskih murala, koji zapravo dosta podseća na grafit. Posvećen je kandidaturi Beograda za domaćina Olimpijskih igara 1992, koja je nedavno ovekovečena sjajnim dokumentarnim filmom, naročito značajnim za mlađe generacije. Sećanje na zlatno doba naše istorije, i ravnopravno takmičenje sa svetskim metropolama za domaćinstvo najvažnijeg sportskog takmičenja na svetu, nikada ne bi trebalo da izbledi, kao ni ovaj “olimpijski” mural.

Foto: Objektiv.rs/Danilo Krša

I za kraj ovog dela šetnje kroz beogradsku galeriju murala ostavili smo jedno od novijih, i možemo slobodno reći najboljih dela koja su nastala u Beogradu. Prošle godine je na zidu jedne dorćolske livnice, u ulici Senjanina Ive, naslikan najpopularniji jugoslovenski auto “Jugo”. Delo Sebasa Velaska iz Španije je naručila sama livnica, želeći tako da otrgne od zaborava automobil koji je nekada bio ponos naše industrije, stigao čak i do Amerike, a danas ga na ulicama viđamo sve ređe i ređe.

Foto: Objektiv.rs/Danilo Krša

Piše: Ivan Marinković

Foto: Danilo Krša



Izvor: Objektiv.rs

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar