OBJEKTIV EMOTIVNI INTERVJU

Slobodan je mladi Rom koji RUŠI predrasude! Život mu je prava DRAMA, a pogledajte što ga Srbija obožava

Majku video nekoliko puta, odrastao uz baku i bolesnog brata, ali se izborio za svoj najveći san

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Objektiv.rs/Stefan Kojić

Da je život često neverovatniji od prave drame, potvrđuje priča Slobodana Stankovića (30) iz Pećinaca, jednog od šest budućih reditelja u svojoj generaciji u Srbiji, koji je primljen kao prvi na listi Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu.

Ovaj mladi Rom odrastao je bez majke i uz teško bolesnog brata. Odgajili su ga otac i baka, kojima duguje to što je danas uspešan mladi glumac, novinar lokalne televizije, dopisnik, student pozorišne režije, društveni aktivista i budući pedagog.

Svoje znanje će sticati i usavršavati na jednoj od najboljih državnih akademija u zemlji, u klasi reditelja Dušana Petrovića i Ane Tomović.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

Majku video tri ili četiri puta

Svoju životnu priču Slobodan počinje tragedijom, koja ga je zadesila u detinjstvu, kada je njegova majka preminula.

“Majku sam video tri ili četiri puta, ali se toga gotovo ni ne sećam. Odrastao sam u porodičnoj kući babe i dede, zbog čega svoju baku smatram majkom. Ona je izgubila dva sina, dve snahe i supruga, ali je uspela da odgaji mene. Izašli smo iz svega kao pobednici”, priča Slobodan za objektiv.rs.

Foto: objektiv.rs/Stefan Kojić

Otac dao bubreg bolesnom bratu

Otac je završio poljoprivrednu školu, mnogo radio i odrekao se svega, samo da bi Slobodana i njegovog starijeg brata školovao i izveo na pravi put.

“Stalno je radio i kasno se vraćao sa posla, potpuno se posvetio tome da nam obezbedi sve što je potrebno. Retki su takvi očevi. Kada se brat razboleo, otac je učestvovao u transplantaciji i dao mu bubreg, zahvaljući čemu je brat preživeo. Nakon toga, otac je preminuo, brat se razboleo od dijabetesa i više nije sposoban za rad. Ja ga izdržavam, živimo zajedno i brinem o njemu“, objašnjava ovaj mladi čovek.

Foto: objektiv.rs/Stefan Kojić

Biti Rom nije sramota, već specifičnost

Zbog svega toga, Slobodan je odrastao brže nego ostala deca i drugačije gleda na život. Kako kaže, predrasude o Romima mu posle svega nikada nisu bile neki naročiti problem.

“To se osećalo u nekim životnim situacijama. Ali, odgajani smo tako da biti Rom nije sramota i da na sve to gledamo samo kao specifičnost. Kada kažete okolini i prijateljima da ste romskog porekla, ali da to nema nikave veze sa time ko ste zapravo, nema nikavih problema. Ja sam zaista u svom mestu prihvaćen”, kaže Slobodan.

Foto: objektiv.rs/Stefan Kojić

Od vrtića na daskama pozorišta

Prvo glumačko iskustvo stekao je još u vrtiću. Dobio je glavnu ulogu, jer se u predstavi radilo upravo o dečaku romskog porekla.

“Učiteljica je sve to lepo povezala i ja sam dobio ulogu. Zavoleo sam scenu, na kojoj sam pobeđivao svoju stidljivost. Posle toga sam otišao na dečju audiciju i od tada, moja druga kuća je Kulturni centar Pećinci. Scena je mesto gde se osećam slobodno i gde svi problemi padaju u vodu”, kaže Slobodan.

Foto: objektiv.rs/Slobodan Stanković

Od voditeljstva i književnosti, sve do glume produkcije i režije

Ovaj entuzijasta je još kao srednjoškolac počeo da se bavi voditeljstvom, dok je posle završene srednje turističke škole upisao studije književnosti. Sa svojih dvadeset godina režirao je predstavu za decu „Aladinova čarobna lampa“, kada je shvatio da je gluma i režija ipak njegov poziv.

“Član sam Udruženja mladih aktivista, radim kao producent i reditelj igranih dokumentarnih filmova. Oni se uglavnom tiču prevencije vršnjačkog nasilja, trgovine ljudima i sprečavanja upotrebe narkotika, a uskoro će biti film na temu sprečavanja porodičnog nasilja”, objašnjava ovaj momak.

Foto: objektiv.rs/Stefan Kojić

Ne želi zloupotrebu nacionalne pripadnosti

Slobodanova tema na prijemnom ispitu bila je zloupotreba nacionalne pripadnosti, koja ga je naročito interesovala.

“Voleo bih da ljudi ne ističu svoje poreklo zbog nekih pogodnosti, kao što su stipendije. Umesto toga, specifičnosti treba da budu dobrodošle. Smatram da to ne treba zloupotrebljavati, zbog čega sam se tom temom bavio i na svom prijemnom”.

Romsko pozorište najveći san

Najveći san i životni cilj mu je da inicira osnivanje prvog profesionalnog romskog pozorišta u zemlji, u koje bi bile uključene sve manjine.

“Zahvalan sam na tome što sam kao pripadnik romske nacionalne manjine imao priliku da izrazim. Trudio sam se da svoju populaciju predstavim u najboljem svetlu i drago mi je ako sam razbio predrasude o romskoj populaciji. Zato bih želeo da svima pružim tu priliku koju sam ja imao, bez obzira naciju, religiju i boju kože”, kaže Slobodan.

 

Piše: Aleksandra Vasić

Foto: Stefan Kojić

Video: Danilo Krša

Preuzimanje teksta ili delova teksta dozvoljeno isključivo uz navođenje izvora i linka ka stranici Objektiv.rs



Izvor: Objektiv.rs

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar