Godišnjica smrti “kralja improvizacije”: Opaskama nas je zasmejavao, ali jedna je mogla da mu dođe glave

Neponovljivi Zoran Radmilović napustio nas je pre 35 godina

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto/Printscreen/Youtube

“Svaku ulogu radim po intuiciji. Profesionalna strana mi nije baš jaka strana. Naravno, na svakoj ulozi radim ozbiljno, kako bi se reklo u fudbalu, punom nogom. Nikad ne foliram, ne idem na polovična rešenja, ali ipak ostaje, čini mi se, ono osnovno u mom radu, a to je intuicija. Neko zrno koje me povuče”.

Ovako je u jednom od intervjua o svom neponovljivom daru govorio Zoran Radmilović (1933-1985), koji nas je napustio na današnji dan, pre tri i po decenije.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

Neponovljivom, jer je samo on umeo da predstavu neosetno produži za pola sata, da vešto “žonglira” s tekstom, izazove salve smeha i baci u gledalište replike koje se citiraju do naših dana. Najpoznatiji “izvođač glumačkih radova” i “kralj improvizacije”, imao je, ipak, nepogrešiv osećaj – za meru, sve do jenput, kada je zbog svojih šala mogao da “izgubi glavu”.

Naime, kako je svojevremeno ispričao Milan Caci Mihailović, koji je sa Zoran igrao u čuvenom “Radovanu III”, jedna anegdota ostala je upamćenja tokom neverovatnij 299 izvođenja predstave:

“Mi smo “Radovana” igrali tri sata. I te večeri odigramo prvi deo od sat i po, usledila je pauza nakon koje, tek što smo nastavili predstavu, iz sredine trećeg reda ustadoše dve žene i krenuše da izlaze. I sad, da bi izašle, moraju da dignu polovinu reda. Zoran Radmilović ih u tom trenutku ugleda i viknu:

– Gde ćete vas dve, mamu vam je#em?!

Nas na sceni sramota, ali Zoran nastavlja:

– Jel na pi#anje?

Ove žene propadaju u beton, samo gledaju živu glavu da izvuku. Pobegoše one, i mi zaboravismo ceo događaj. Posle sat i po završila se predstava, a u garderobi nas čeka iznenađenje”, pričao je Caci tokom gostovanja u emisiji “TV lica kao sav normalan svet”.

“Samo što smo seli, neko kuca na vrata. Ulazi tada prvi čovek vojske Jugoslavije admiral Branko Mamula, njegov pratilac pukovnik Radovan, i njihove supruge – one dve dame iz sredine trećeg reda. Branko je održao jedan lep govor u znak zahvalnosti za nezaboravno veče i krenu od jednog od drugog da nam čestitaju.

Zoki je samo vikao:

“Hvala gospođo, molim gospođo”, i tako jedno 15 puta samo da denfuje ono što se desilo”, nastavio je glumac.

“Srećom, sve se završilo bez većih problema, a kroz nekoliko dana je došao vojnik i doneo jednu gajbicu viskija, belog vina, crnog vina, od Branka Mamule”, ispričao je Milan Caci Mihailović.

Radmilović je poslednje, 299. izvođenje “Radovana Trećeg”, odigrao uz velike bolove, 9. juna 1985. Izdržao je do kraja. Tri dana kasnije otišao je u bolnicu, u kojoj je preminuo mesec dana kasnije.



Izvor: Objektiv.rs

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar