Psiholog: Ljudi ne shvataju KLJUČNI problem ZAVISNOSTI i trauma

Dobra vest je da je sve rešivo

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto/Freepik/freepik

Zavisnost od raznih psihoaktivnih sredstava je veliki problem današnjice.

Smatra se da je ona, zapravo, rezultat neuspelog rešavanja temeljnog problema, odnosno, neizlečene psihološke traume.

Dr Džejson N. Liner, psiholog je govorio na tu temu.

Prema njegovim rečima, nije nikakva slučajnost da oko 28% obolelih od PTSP-a, takođe, ima problem zavisnosti, dok čak 35% ima ozbiljnu fiziološku zavisnost od nekog sredstva.

Ono što je dobro, jeste to da je zavisnost izlečiva bolest, ali je potrebno mnogo truda i da se više ljudi uključi u proces, piše Psychology Today.

“Većina nas poznaje nekog ko se bori sa zavisnošću: u SAD zavisnici čine polovinu svih pacijenata koji zatraže mentalno lečenje”, kaže Linder, ali upozorava da zavisnost ne može da se izlečiti ako se usresredimo samo na nju.

Pravi problem su, objašnjava, bol i trauma koji podstiču zavisnost, a ona je samo odraz neuspelog lečenja (ili nelečenja) traumatskih stanja .

Foto/Freepik/freepik

“Uz psihološku traumu se pali naš limbički sistem, ili centar za strah”, objasnio je Linder, a kad se to dogodi, racionalni i odlučujući deo mozga se praktično isključi, jer sva krv odlazi tamo gde panika nastaje.

Zavisnost tada može da posluži kao naizgled delotvoran “lek” koji nam dugoročno narušava mentalno i fizičko zdravlje i na taj način vremenom samo stvara još jedan ozbiljan problem.

“Pretpostavka da će se jedno stanje izlečiti samo od sebe, kada izlečite drugo, je potpuno pogrešna”, kaže Linder koji napominje da se u lečenju zavisnosti trauma često zanemaruje.

U poređenju sa depresijom u kojoj antidepresivi pacijentu mogu značajno da pomognu, za lečenje psihološke traume ne postoji jedan pravi lek.

Foto/Freepik/freepik

Isto je, dodaje, i sa bipolarnim poremećajem i psihozom: dok psihotropni lekovi tu značajno pomažu, pacijenti sa traumom na njih ne odgovaraju dovoljno dobro i brzo.

“Psihotropni lekovi mogu da pomognu u smanjenju simptoma traume ali ne postoji nijedan lek koji bi sam u potpunosti izlečio psihološku traumu”, napominje on i dodaje da je dobra vest to što mozak može da se privikne da na stres ne odgovara uvek sa “borbom ili begom”, ali to zahteva kvalitetnu psihoterapiju, holističke metode lečenja i posvećenost pacijenta.

Srećom, suprotno mišljenju, lečenje ne zahteva uvek mnogo vremena jer, primera radi, EMDR (Eye movement desensitization and reprocessing) terapija često već nakon tri do šest sesija može značajno da pridonese ozdravljenju i kod traume i kod zavisnosti.

Nažalost, napominje Linder, i mnogi zdravstveni radnici i terapeuti još uvek veruju da će se, ako izlečite temeljnu traumu i zavisnost prirodno smanjiti i obrnuto.

Kognitivno bihevioralna terapija (CBT) je poznata kao zlatni standard u psihoterapiji i koristi se kod raznih problema mentalnog zdravlja.

Foto/Freepik/freepik

Iako je u mnogim situacijama korisna, u lečenju zavisnosti i traume ona nije dovoljno delotvorna.

To je, smatra Linder, zato što se ta metoda preterano usresređuje na misli i na um, a zanemaruje fiziološki deo traume.

“Oni koji se bore sa traumom i zavisnošću se često osećaju udaljeni od sopstvenih tela, osećanja i potreba”, objasnio je Linder, ali napominje da se od svih poznatih oblika lečenja najdelotvornijom za oba stanja pokazala EMDR terapija i to u kombinaciji sa socijalnom podrškom zavisniku. To dvoje će, dodaje on, prvo dovesti do korena problema i što pre to shvatimo, veća je verovatnoća da ćemo izlečiti globalnu pandemiju traume i zavisnosti.



Izvor: Objektiv.rs

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar