Direktno iz tropskih predela Amerike i Indije, rajska lepotica Kana (canna indica), prešla je na evropsko podneblje još pre pet vekova. Najpre su je uzgajali u Španiji a potom je našla svoje mesto pod suncem, u mnogim baštama Evrope.
Može da naraste i do jednog metra u visinu, ali se sve više mogu naći i vrste koje su saksijske i rastu više žbunasto.
Cvetovi su krupni, široki i asimetrični u crvenoj, žutoj ili narandžastoj boji, a postoje i dvobojni poput kleopatre. Cvetaju od juna do oktobra ali sami cvetovi nemaju miris.
Kana se sadi krajem aprila ili pošetkom maja a u zemlju je potrebno dodati malo peska. Najviše joj prijaju sunčana mesta, zaštićena od vetra.
Preporuka je da se različite vrste (u Evropi ih ima preko 20) ne mešaju, ali je i te kako preporučljivo da se ispod njih sade niže cvetnice poput kadifa, jer sama kana, ima visoko stablo.
Ukoliko kanu želite kao sobnu biljku, zimi je čuvajte u prostoru u kom nisu previsoke temperature, uz umereno zalivanje. Ukoliko počne da se suši, povremeno je poprskajte vodom.
Ukoliko je gajite u bašti, preporuka je da je unesete u kuću u toku hladnijeg perioda, jer mraz uništava lukovice.
Kane odlično podnose vrućinu, ali samo ako su zalivene. Zato kane zalivajte tako da se zemlja oko njih nikada ne osuši. Uvek proverite vlažnost i kada primetite da je zemlja došla u fazu vlažnosti da se od nje ne može napraviti grudva, odnosno da se ne lepi nego se raspada, zalijte biljke.
Komentari (0)