“Skupljač perja” čija se odiseja završila prerano: 10 godina od smrti velikog Bekima Fehmijua

Nastupao je sa poznatim filmskim zvezdama poput Ave Gardner, Džona Hjustona, Klaudije Kardinale, Fernanda Reja, Irene Papas…

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto/Printscreen/Youtube

Filmski i pozorišni glumac koji je slavu stekao širom bivše Jugoslavije, ali i sveta, Bekim Fehmiju rođen je 1. juna 1936. godine u Sarajevu. On je bio i prvi glumac sa ovih prostora koji je izgradio uspešnu karijeru “na zapadu” i zaigrao pred holivudskim kamerama – a mnogi ga smatraju i jednim od najboljih glumaca jugoslovenske kinematografije.

Bio je najmlađi dečak u porodici od osmoro dece. Njegov otac, Ibrahim Halil je tokom pohađanja škole dobio nadimah Fehmiju (“odličan”) a nekoliko godina kasnije odlučuje da mu to postane i porodično prezime. Ibrahim je često bio proganjan, a jednom prilikom i osuđen na smrt – zbog čeka se preselio iz Đakovice u Sarajevo – rodni grad Bekima.

“Ja Bekim, što znači blagoslov, poslednji sam od muške dece. Imam veliku i gotovo uvek ošišanu glavu… Mene svi vole i uvek se raduju kad me vide, daju mi novac da kupim sladoled ili salep..” (Blistavo i strašno, 2001. godina)

Nakon raspada Kraljevine Jugoslavije 1941. godine, Bekimova porodica se seli u Skadar, a potom ubrzo iz Skadra u Prizren. U ovom gradu porodica Fehmiu je svila svoje gnezdo, a Bekim ovde završava osnovnu školu i gimnaziju. 1956. godine upisuje se na Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu, iz prvog pokušaja, ali uz uslov da nauči srpsko-hrvatski jezik.

1960. godine nakon završenih studija, postaje redovan član Jugoslovenskog dramskog pozorišta. I danas novim naraštajima glumaca služi kao primer vrednog i posvećenog studenta, kog profesori često spominju. 1967. godine daje otkaz u JDP i postaje slobodni umetnik, od kada je odigrao više od 40 glavnih, epizodnih i sporednih uloga.

Njegove kultne uloge bile su u filmovima “Specijalno vaspitanje”, “Tople Godine”, “Protest”, “Roj”, “Put” i mnogi drugi. Međutim, ono što je zauvek obeležilo njegovu karijeru i postavilo ga na pedijastal, jeste uloga u filmu “Skupljači perja”, gde je igrao lik Belog Bore. Ovaj film je osvojio Zlatnu palmu 1967. godine u Kanu, a 1968. je nominovan za Oskara. Nakon ovoga počinje njegova internacionalna karijera.

Usred slavlja koje je organizovala Avala film, povodom ovog velikog uspeha, Bekimu je prišao slavni Italijanski producent. Dino de Laurentis mu je tada ponudio naslovnu ulogu u spektakularnoj seriji “Odisej”. Na Laurentisovo iznenađenje, do juče nepoznati glumac sa Balkana odbija ponudu i traži još veći honorar od ponuđenog. I pored velikog čuđenja kako kolega pa i samog Italijana, Bekimu se zahtev ispunjava i njegova rola otpočinje.

Nastupao je sa poznatim filmskim zvezdama poput Ave Gardner, Džona Hjustona, Klaudije Kardinale, Fernanda Reja, Irene Papas… A igrao je uloge na albanskom, srpsko-hrvatskom, španskom, engleskom, francuskom, italijanskom i makedonskom jeziku.

U znak protesta zbog antialbanske propagande i širenja mržnje prema albanskom narodu, 1987. godine demonstrativno napušta predstavu Madam Kolontaj u Beogradu, kada se javno oprostio sa umetničkim delovanjem u bivšoj Jugoslaviji.

Poslednji film koji je snimio bio je “Džingis Kan” 1992. godine, u ulozi Čarltona Hestona.

Ljubav između proslavljene glumice Branke Petrić i Bekima trajala je skoro pet decenija. Njihova ljubav bila je nešto posebno.

Branka je isto kao i Bekim postala član Jugoslovenskog dramskog pozorišta 1960. godine. Bili su kolege na akademiji, gde ju je kako Branka kaže, Bekim prvi zapazio. Bio je nenametljiv, ali je devojke privlačio svojom inteligencijom, ozbiljnošću, marljivošću i naravno lepotom. Imao je divne ruke, lep hod, i za muškarca neobično duge trepavice. To nije bila ljubav na prvi pogled, često su bili plesni par na časovima plesa na akademiji, i to su možda trenuci kada je počela da se javlja bliskost među njima.

Bekim je Branku nekoliko puta pitao da mu bude devojka, nekoliko puta je odbila, govoreći da je mlad za nju. Kasnije kada su otpočeli vezu, Bekima je Brankin otac pitao kakve namere ima sa njom, on mu je odgovorio “Bolje možda da ćerku pitate kakve namere ima sa mnom.”

Branka i Bekim su dobili dva sina, Uliksa i Hedona. Branka je govorila kako je Bekim hteo 12 dece, ali je ona smatrala da je dvoje dovoljno, mada kasnije bi spomenula ponekad da bi volela da su imali i treće.

Bekim Fehmiju se ubio u svom stanu u Beogradu, 15. juna 2010 godine. U njegovoj radnoj sobi ispod belog čaršava i sa pištoljem u ruci, pronašla ga je supruga Branka. Po njegovoj želji iz oproštajnog pisma koje je ranije pripremio, njegov pepeo je prosut u reku Bistricu u Prizrenu.

Ispraćen je uz zvuke “Ode radosti”, čijim stihovima je i završio svoj roman “Blistavo i strašno”, čiji je drugi deo objavljen nakon njegove smrti.



Izvor: Objektiv.rs, lifehacker.rs

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar