Ples bez maske: Šta žene zapravo vide kada muškarac izađe na podijum

Istraživači su avatarima snimanjem pokreta, pokušali da otkriju da li ples odaje snagu, zdravlje i simetriju tela

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Magnific/kues1

 

Svako ko je ikada stajao uz rub podijuma, zna da je teško odvojiti ples od svega ostalog: od lica, odeće, držanja i opšteg utiska. Upravo zato je ta tema godinama bila teška za nauku. Istraživači sa Univerziteta Nortambrija u Britaniji rešili su problem tako što su pokret odvojili od čoveka. Tim, koji je vodio dr Nik Nejv, upotrebio je naprednu tehnologiju za snimanje pokreta u tri dimenzije i pomoću nje od muških plesača napravio avatare.

Kako je izgledao eksperiment

Prema radu objavljenom u naučnom časopisu, snimljeno je ukupno 30 muškaraca, ali je jedanaestoro isključeno zbog nepotpunog snimka markera, pa je ostalo 19 plesača. Oni su igrali uz osnovni ritam, a snimani su sistemom “Vicon“. Od njihovih pokreta napravljeni su avatari u obliku 15-sekundnih video klipova, koje je ocenjivalo 39 žena.

Mediji su dodali i nekoliko slikovitih detalja: muškarci su imali između 18 i 35 godina, igrali su uz nemačku dens numeru, a tehnologija je bila ista kao ona kojom je u filmovima o “Gospodaru prstenova“ oživljen Golum. Žene su gledale beličaste, bezlične figure, pa nisu mogle da se zavedu spoljašnjošću igrača.

Šta se pokazalo

Već prva analiza otkrila je da je čak 11 pokazatelja kretanja značajno povezano sa utiskom o dobrom plesu. Kada su istraživači to dodatno sveli, izdvojila su se tri ključna: raznovrsnost i amplituda pokreta vrata i trupa, kao i brzina pokreta desnog kolena.

Nejv je to ovako objasnio: žene su se najviše fokusirale na središnji deo tela, a presudna nije bila samo brzina već i raznovrsnost, odnosno uvijanje, savijanje, klimanje i pokretanje. Na dnu ocena našli su se trzavi i ponavljajući pokreti, takozvani “tatin ples“. Mediji su dobre plesače uporedili sa Džonom Travoltom, jer su najbolje prolazili veliki, razmahani pokreti.

Najbolje ocenjeni plesači nisu radili ništa spektakularno u smislu veštine, ali su se kretali široko, raznovrsno i energično. Autori su zato savetovali da bi muškarac koji zna koji su ključni pokreti mogao kroz obuku da popravi svoj ples.

Zašto se naučnici uopšte time bave

Odgovor leži u evolucionoj psihologiji. Autori podsećaju da pokreti muškaraca u mnogim životinjskim vrstama služe kao signal udvaranja i mogu iskreno odražavati kvalitet jedinke. Zato su pokušali da utvrde da li to važi i za ljude. Smatraju da bi ti pokreti mogli odavati zdravlje, snagu i vitalnost, ali dodaju da to tek treba potvrditi. Ples troši mnogo energije, pa može biti znak kondicije.

Nortambrijska studija nadovezuje se na ranija istraživanja. Godine 2005. tim sa Univerziteta Ratgers u Nju Džersiju, koji je predvodio Vilijam Braun, snimio je više od 180 tinejdžera na Jamajci i pretvorio snimke u računarski animirane figure. Gledaoci su bolje ocenjivali plesove ljudi koji su zaista imali simetričnije telo, a efekat je bio jači kada su žene gledale muški ples nego obrnuto. Istraživači su pretpostavili da simetrija može da ukazuje na bolju koordinaciju, ali su priznali da nije jasno kako tačno simetrični ljudi postaju bolji plesači.

Britanski tim je 2009. dodao još jedan sloj. Studija koju su potpisali Hjugil, Fink, Nejv i Zajdel pokazala je da je procena privlačnosti i asertivnosti muškog plesa u vezi sa snagom stiska šake, i to nakon što je uzeta u obzir telesna težina. Autori su zaključili da bi ples, pored lica i tela, mogao biti još jedan pokazatelj muške konkurentnosti.

Izvor: Objektiv.rs

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar