Viktor Mari Igo, pesnik, romansijer, filozof i dramski pisac – ime koje je obeležilo francusku i svetsku književnost 19. veka, umro je na današnji dan 1885. godine. Maestralni umetnik, predvodnik mnogih književnih i političkih generacija, jedan je od tvoraca francuske romantičarske književnosti, kao i revolucionarnih ideja koje su zahvatile Evropu tokom poslednje četvrtine 19. stoleća.
“Jadnici”, “Bogorodičina crkva u Parizu”, “Kromvel”… samo neki su od naslova kojima je Igo menjao svhatanje svojih savremenika. Njegova dela osvojila su Francusku, a potom i ceo svet, noseći sa sobom duh revolucije koja će označiti kraj apsolutističkih monarhija.
Njegova slava rasla je iz godine u godinu, te i uticala da se žiža njegovog interesovanja sa tada već prevaziđenih klasičara okrene ka originalnim tvorevinama – time utrevši put romantičarskim idejama koje će zapaliti misli njegovih savremenika. U njemu Igo zahteva da nova književnost bude osećajna, a ne racionalna, da deluje snagom reči i osećanja, a ne propisanom formom i ukočenom konstrukcijom. Pisci klasičari su reagovali vatreno i oholo, ali romantičarska književna je već bila prodrla u život i zatalasala mlade književne generacije.
Svevremenost njegovih dela ogleda se i u tome da su “Jadnici” doživeli svetsku slavu, te su i dan danas jedna od najivođenijih predstava na svetu, po motivima knjige napravljeno je mnoštvo filmova i serija, a Igoov uticaj pronalazi se i u “gejming” industriji – naime, jedan od nastavaka čuvene sage Assassin’s Creed odao je počast čuvenom piscu.
Ni produkcijska kuća Dizni nije ostala imuna na Viktorovo stvaralaštvo – čuveni crtani film “Zvonar Bogorodičine crkve”, rađen je prema motivima iz romana “Bogorodičina crkva u Parizu”, doduše – Dizni je uspeo da “prepakuje” tragičnu radnju i pretvori je u svojevrsnu bajku za najmlađe.
I u kasnim godinama života Igo je bio aktivan u književnom radu, stvarao nova dela i postao idol celog francuskog naroda. U takvoj slavi je i umro, u dubokoj starosti – 22. maja 1885. godine.
Igo je jedno od najvećih imena francuske kulturne istorije. Uspeo je da stvori izuzetno obimno književno delo i da u njemu, pored najličnijih raspoloženja, izrazi opšteljudske težnje i ideale svoga doba. Zato se to delo ocenjuje kao najlepša himna životu i ljudskom pravu na sreću i slobodu.
Komentari (0)