Dve reči koje su uzdrmale SAD: Zašto se Trampovi saveznici okreću protiv svog tabora posle ubistva Kirka?

Neki konzervativci koji su podržali američkog predsednika na izborima sada strahuju da njegova administracija koristi istu taktiku kao demokrate

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Printscreen Youtube/ABC News, New York Post, Best Motivation

Deluje da je nakon ubistva političkog aktiviste Čarlija Kirka “klatno” američke politike naglo otišlo udesno, pogurano pretnjama da će “govor mržnje” biti kažnjavan, a ekstremni levičari poput organizacije “Antifa” proglašeni teroristima.

Iako ponosni desničar i konzervativac, Kirk se dosledno zalagao za slobodu govora garantovanu Prvim amandmanom američkog ustava, a ubijen je dok je obilazio koledže i vodio javne debate. Stoga ne čudi što su njegovi istomišljenici po ovom pitanju bili najglasniji u osudama američke državne tužiteljke Pam Bondi, kada je u ponedeljak rekla da će ova administracija progoniti svakoga ko “cilja bilo koga govorom mržnje”.

Njeni komentari naišli su na negodovanje istaknutih konzervativaca, uključujući Megan Keli, Erika Eriksona, Meta Volša i kongresmena Tomasa Masija (republikanca iz Kentakija), koji je napomenuo da je govor mržnje zaštićen Prvim amandmanom.

Bondi, kao i drugi visoki zvaničnici Ministarstva pravde, od tada su “pojasnili” njene komentare.

– Ne gonimo krivično ljude samo zbog ružnog govora, već je nezakonito istinsko podsticanje na nasilje ili napade motivisane mržnjom i ovo Ministarstvo pravde će ih tako tretirati! – objavio je pomoćnik glavnog tužioca Harmit Dilon na mreži X.

Iako su pristalice pokreta MAGA izrazile frustraciju oko istrage ubistva direktorom FBI-ja Kešom Patelom i zamenikom direktora FBI-ja Denom Bonđinom, Bondi je izgleda najviše razbesnela ovaj segment političke baze predsednika Donalda Trampa. Neki Trampovi saveznici su čak pozivali na njenu ostavku, a nedeljne pretrage na Guglu termina “govor mržnje” skočile su za 186 procenata.

Kritičari su Bondi napali koristeći njene sopstvene komentare u kojima je obećala transparentnost oko dokumentacije u slučaju Džefrija Epstina, uključujući intervju u februaru u kojem je rekla da će javnost videti “mnogo dnevnika letova, mnogo imena, mnogo informacija“. Takođe je u februaru rekla da Epstinova lista klijenata “leži“ na njenom “stolu“ i čeka da bude pregledana. Od tada je tvrdila da je zapravo mislila na razne dosijee vezane za ovu aferu, a ne konkretno na “listu klijenata“ kojima su navodno podvođene maloletnice.

Napadi na Trampovu administraciju stižu i od strane demokrata, koji oštro osuđuju ukidanje emisije voditelja Džimija Kimela, nakon njegove tvrdnje da je Kirkov ubica bio deo MAGA pokreta. Ovaj potez televizije ABC, kao i otpuštanja u drugim kompanijama onih koji su slavili smrt ili upućivali nedolične komentare, levica u SAD vidi kao “kulturu otkazivanja” (cancel culture), zbog koje su republikanci i sam Tramp oštro napadali demokrate pre dolaska na vlast.

Ovaj termin često je korišćen od opozicije tokom mandata predsednika Džozefa Bajdena, posebno pre nego što je tadašnji Trampov saveznik i milijarder kupio “Tviter” i dozvolio veću slobodu govora na toj platformi sada zvanoj X.

Najpoznatija “žrtva” kulture otkazivanja bio je uticajni novinar Taker Karlson, čiji su otkaz na Fox News-u u svojim emisijama slavili mnogi komičari i voditelji iz suprotnog tabora, uključujući Kimela.

Trend je posebno bio aktuelan u jeku pandemije, kada je protivljenje zdravstvenoj politici lako mogla da dovede do otkaza ili ukidanja naloga na društvenim mrežama. Preneo se i na kulturu, kao deo tzv. “woke” kulture političke korektnosti, koju je Tramp nemilosrdno napadao tokom predizborne kampanje, što je bilo izuzetno popularno u MAGA bazi.

Konzervativcima i libertarijancima iz MAGA pokreta posebno je zaparalo uši kada su čuli da neko iz njihovog tabora koristi termin “govor mržnje”, za koji smatraju da je levičarski i povezan sa evropskim državama koje ne pridaju pažnju slobodi govora i nemaju Prvi amandman. Upravo tim levičarima i evrospkim “liberalima” su se rugali da su totalitarni i poredili iz sa SSSR-om.

Kako u svojoj analizi navodi libertarijanski “Mizes institut“, komentari Bondi su još gori u punom kontekstu jer nije govorila samo o mržnji prema Kirku, već o navodnim antisemitima na univerzitetima, jer kritikuju stranu državu Izrael.

Ekonomista i glavni urednik “Mizes instituta” Rajan Mekmaken naveo je da je “govor mržnje” potpuno nekompatibilan sa američkom Poveljom o pravima starom 300 godina, objasnivši poreklo zaštite slobode govora u SAD i kako je povezano sa pravom na privatnu svojinu.

– Sloboda govora je vlasničko pravo. Potiče iz osnovnog, prirodnog prava da posedujemo sami sebe i svoju imovinu. Drugim rečima, pravo da koristite svoje telo za izražavanje određenih mišljenja proizilazi iz osnovnog, prirodnog prava na samovlasništvo – mavodi Mekmaken

On zatim daje primere ograničenja i izuzetaka, kada su u pitanju privatni vlasnici, tačnije nedržavni akteri.

– Osoba ne može držati govore ili izražavati mišljenja na mestima gde vlasnik imovine to ne dozvoljava. Na primer, osoba ne može deliti političke pamflete u prodavnici ako vlasnik te prodavnice kaže “ne“. Ne može se vikati “požar“ u prepunoj bioskopskoj sali (kada nema požara), jer se može pretpostaviti da vlasnik nije za to. S druge strane, ako poštujemo prava vlasništva, moramo zaključiti da je osoba potpuno i apsolutno slobodna da izražava mišljenja u vremenu, mestu, publikaciji ili forumu gde vlasnik to ne zabranjuje – navodi se u tekstu.

Iako Prvi amandman brani državi da ograničava slobodu govora i veroispovesti, on ne sprečava kompanije da uvode ograničenja. Pošto su danas “forumi” za javni govor društvene mreže, u vlasništvu privatnih kompanija, moguće je nekoga “ućutkati” tehnički bez kršenja ustava, zbog čega sada oba vodeća politička tabora u SAD taj vid cenzure nazivaju “cancel culture”.

 

Izvor: Objektiv.rs

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar