Nekada davno, posle Drugog svetskog rata, pojedine države na zapadu Evrope priključile su se 24. avgusta 1949. (milom ili silom) nameri SAD da oforme vojni savez protiv tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Kako bi sve izgledalo miroljubivije nazvali su ga – odbrambenim. Tako je nastao NATO, organizacija koja je harala Starim svetom tokom druge polovine 20. veka. U suštini, cilj ovakvog grupisanja bio je širenje uticaja na zemlje koje nisu spadale pod direktan uticaj SSSR-a, a potom i one koje su bile članice kasnije formiranog Varšavskog pakta (14. maj 1955). I sve da bi se suprotstavili Sovjetima, a nakon 1991. godine Rusiji.
Objektivno, strah Zapada bio je i ostao – imaginaran. Niti je SSSR ikada napao neku članicu NATO-a, niti je to učinila postsovjetska Rusija. Pa otkuda onda potreba Evrope za samozaštitom? Iz prostog razloga što je SSSR bio jedini autentični pobednik nad Hitlerovom Nemačkom, i što je upravo Crvena armija omogućila zapadnim saveznicima da obave svoj, objektivno manji, deo posla u Drugom svetskom ratu. A takve zemlje sa valja plašiti, piše Politika.
Rusija nakon raspada Varšavskog pakta nikada nije iskazivala nameru da širi svoj vojni uticaj van nekadašnjih sovjetskih granica, iako je ratovala u Avganistanu, Siriji, bila na Kubi… Toga su svesni i u Evropi i u SAD. Ali ako bi sa pomenutim stavom izašli pred tamošnje građane, ne bi imali opravdanje za pokušaje da u svoju sferu interesa uvuku, prvo države rasformiranog Varšavskog pakta, a potom i Ukrajinu, Belorusiju, Azerbejdžan, Moldaviju, Jermeniju, pa i Srbiju. A upravo te zemlje su im potrebne za opstanak u budućnosti. Tu su ležišta važnih ruda, naftna polja, plodne ravnice – sve što su Evropljani tokom vekova iscrpeli na svom terenu.
Imaginarni strah od novog rata, posebno dolaskom 21. veka, bio je potreban zarad sabijanja ideoloških redova koji su u mirnodopskim uslovima počeli opasno da se rasplinjavaju. Ali trebao je i vojnoj industriji, posebno američkoj, kojoj lokalni ratovi poput onih u Avganistanu, na Bliskom istoku i na Balkanu nisu bili dovoljni za dobar profit. U nedostatku podele na kapitalistički i komunistički svet trebalo je naći bilo šta što bi stvorilo privid mogućeg novog globalnog sukoba.
Podsetimo, NATO je samo u protekle tri decenije raspalio ratove u bivšoj Jugoslaviji, Ukrajini, Jermeniji i na Bliskom istoku, dakle van svojih granica. Za to vreme Rusija se vojno angažovala u Gruziji, Ukrajini, Jermeniji (na poziv Jerevana) kao delovima nekadašnjeg SSSR-a. Ni korak dalje ka zemljama Zapadnog vojnog saveza. Upravo prema dogovoru iz 1990. godine, sklopljenom između američkog ministra spoljnih poslova Džejmsa Bejkera i sovjetskog lidera Mihaila Gorbačova, prema kome se NATO neće širiti na prostor tadašnje Istočne Nemačke. U septembru te godine Nemačka je, opet po dogovoru, ponovo ujedinjena i trupe zapadne alijanse su prešle „gvozdenu zavesu”. A onda je sve krenulo nizbrdo. Jedna po jedna zemlja tzv. istočnog bloka, poklonile su se pred birokratijom alijanse u Briselu.
Najnovija vojna akcija upravo je u toku i odvija se pod nazivom „Stedfast Dart-25” na teritoriji Rumunije, Bugarske i Grčke, a uz učešće čak 10.000 vojnika, nekoliko desetina aviona i brodova iz devet zemalja, među kojima su i Turska, Francuska, Italija i – neizbežna Velika Britanija. Cilj je očigledan: da se „opomene” Moldavija, „umiri” Rumunija, „odbrani” Odeska oblast u Ukrajini. Drugim rečima, što bliže ruskim granicama.
Strah od Rusije ima svoju cenu, a ona je – previsoka. Nakon najave novog američkog predsednika Donalda Trampa da će ulogu SAD u alijansi „prilagoditi” novim uslovima, i težište izdataka prebaciti na Evropljane, ta cena se sa dva odsto bruto nacionalnog proizvoda zemalja Starog sveta penje na pet procenata, da bi najnovije najave taj procenat mogli podići i još više. A to niko ne može da plati. Pogotovo u uslovima drastičnog poskupljenja energenata, nametnutog uvođenjem ekonomskih sankcija Rusiji zbog rata u Ukrajini.
Svestan nezavidne situacije, generalni sekretar NATO-a Mark Rute poručio je kolegama iz alijanse: „Vreme je da počnete da učite ruski. Za sada smo bezbedni, ali za nekih pet godina situacija bi mogla da bude kritična.” Naime, već sada rusko oružje pokazalo se kao daleko efikasnije od zapadnog. Sem toga, birokratizovani zapadni savez nije ni izdaleka organizaciono efikasan koliko je to Rusija kao država za sebe.
Jedan od odgovora na ovakvo stanje je i predlog o stvaranju tzv. NATO Šengena, odnosno ukidanju ili smanjenju graničnih administrativnih prepreka za kretanje zajedničkih borbenih jedinica. Posebno u situacijama održavanja velikih vojnih vežbi poput pomenute „Stedfast Dart-25”.
Komentari (0)