Svako dete voli da se igra, a često se deca oduševljavaju građenjem pećine, šatora ili logora pomoću jastuka, ćebeta i raznih drugih predmeta iz kuće.
To im jedna od najzanimljivijih igara koja, zapravo, nosi značenje u sebi.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Hamburški psiholog Mihael Til kaže da je ta igra zapravo mehanizam koji deca koriste kako bi se izolovala od spoljašnjeg sveta.
– Pećine su oaze odmora od spoljnog sveta koji je deci često naporan i previše ih razdražuje. Osim toga, deca vole intimnu privatnu sferu u koju se rado povlače jer tamo mogu da rade sve što žele.
A kako bi na to trbealo da reaguju roditelji? Da li je ovakva igra u redu, kada mališani žele da se sakriju od njih?
– Prihvatite to bez reči, jer u toj igri dete nauči mnoge stvari – tvrdi Til i dodaje da se dete kroz igru oslobađa urođenog straha od toga da ostane samo.
Prema mišljenju psihologa, dete misli da je najgora stvar koja može da mu se desi to da ostane bspomoćno, samo i zaboravljeno.
Skrivajući se u svojoj pećini, deca prerađuju taj strah i grade jednu vrstu nervnih nadražaja – hoće li biti pronađeno? Deca se raduju onom trenutku kada će se srećno završiti njihov povratak u dnevnu ili dečiju sobu.
– Deca na taj način upoznaju značaj privatne sfere i proživljavaju celu paletu osećanja radosti, zabave i straha – pa to roditelji moraju da podrže – kaže psiholog.
Dakle, pre svega, treba da poštujemo prvo pećinsko pravilo: “Odraslima zabranjen pristup!” – i pustimo decu da se neometano igraju.
BONUS VIDEO:
Komentari (0)