Hrvat iz NIGERIJE: Potresna životna priča jednog dečaka sa Hrelića koji je postao VRHUNSKI MMA borac

Neverovatna priča o odrastanju i teškom detinjstvu jednog MMA borca stiže iz regiona

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Printscreen/YouTube

Abraham Salimon Are je rođen 2000. godine u zagrebačkom naselju Hrelić, i od samog početka svog života susreo sa sa nesrećom.

Njega je kao šestogodišnjeg dečaka otac napustio, a na njegovu sreću brigu o njemu je preuzela, njegova druga majka, kako on često navodi, Zejna Herak.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

Salimon je jedan od boraca koji će večeras nastupiti na Armagedonu, MMA turniru mladih hrvatskih i boraca iz regiona, iako je njegovo poreklo nigerijsko on će nastupati pod zastavom Hrvatske.

O samom “Abiju” najviše je rekla žena koja ga je spasila, Zejna Herak.

“Abija sam upoznala 2005. godine. Na zagrebačkom Hreliću sam prodavala neke sitnice, a isto je radio i muškarac koji je stajao uz mene. Sa sobom je vodio sitnoga kržljavog dečaka, prema kojem je bio prilično grub i tukao ga je, pa sam se sažalila nad detetom. Muškarac je rekao da se zove Majk i da sutradan mora na put, i ne zna gde će sa detetom.”

“Napola u šali rekla sam da ću ja pričuvati malenog Abija, a iznenadila sam se kad je pristao. Doslovno mi je na Hreliću dao dečaka u ruke i ostavio broj mobilnog te uzeo moj broj i rekao da će se javiti za koji dan kad se vrati s puta” pričala je Zejna kao da je juče bilo.

Mali Abi koji je jedva imao 12 kilograma, otišao je sa Zejnom u nepoznato u nadi da će mu biti pruženo barem malo porodičnog života i roditeljske topline koji su neophodni svakom detetu.

Ipak, otac se nije dugo vremena javljao ni pojavlijvao.

“Nakon godinu dana pitala sam ga dokle više misli tako odlaziti i šta planira s detetom. Kazao mi je da od suda tražim dete, a on će potpisati da ga se odriče u moju korist. Dotad smo se Abi i ja jako zbližili i on je postao član moje porodice, pa mi ta ideja nije bila odbojna. Naprotiv. Uputila sam se nadležnom centru za socijalni rad, no kako Abi nije imao hrvatsko državljanstvo, jedino što su mogli učiniti je proglasiti me usvojiteljicu. U međuvremenu je i otac preminuo, a Hrvatska je preko nigerijskog veleposlanstva u Budimpešti pokušala da pronađe dečakove srodnike te predati telo pokojnika da se preveze u Nigeriju”, nastavlja Zejna.

No kad je iz Nigerije stigao negativan odgovor da ne žele ni telo ni dete, podignula je kredit kako bi Abijeve roditelje pokopala na groblju Markovo polje, gde su preselili njihove posmrtne ostatke. Nadala se da će mališana ipak prigrliti njegova biološka rodbina jer je smatrala da bi mu bilo lakše odrastati u sredini bližoj njegovim korenima, no ta je misao s vremenom izbledela. Dečak je ostao kod nje, iako hrvatsko državljanstvo do danas nije rešeno. Čak je, tvrdi, predala zahtjev za usvojenje, ali odgovor nikad nije stigao.

Abi je u osnovnu školu krenuo tek s osam godina. Kasnije je završio srednju ugostiteljsku školu, a sad planira upisati fakultet.

“To mi je velika želja, evo, baš ovih dana to rešavam. Bez faksa te danas svi čudno gledaju, pogotovo napolje. Vidim se na kineziologiji, kao fizioterapeut, ili kondicioni trener. Siguran sam da ću u životu uspeti, bilo kao MMA borac, bilo na akademskom nivou”, rekao je Abi.

Zbog boje kože, kaže, nikad nije imao problema.

“Ma nisam, bio sam deci simpatičan. Okej, već tad sam zbog genetike bio malo veći od drugih pa su me se možda i bojali. Bio sam zafrkant, u društvu uvijek glavni zabavljač, puštao sam pesme. Šta slušam? Ma, sve. Ajde, priznat ću, ove narodne, domaće”, rekao je kroz smeh.

Najviše mu smeta što nema hrvatsko državljanstvo.

“Razočaran sam što još nisam dobio državljanstvo. Tu sam rođen, tu sam odrastao, znam hrvatski jezik, a država mi ne da dokumente. Imam jako malo “naših papira”. S Nigerijom nemam ništa, nisam nikad bio, samo su mi biološki roditelji od tamo. Iako, volio bih jednog dana otputovati tamo. Nemam tamo rodbinu, ili za nju ne znam, ali volio bih otići, malo vidjeti kako je…”

Pored boksa i MMA trenirao je i fudbal.

“Kao klinac sam se bavio boksom. Igrao sam i fudbal, bio jako dobar, brz, zvao me i HAŠK. Mislim da bi uspeo i u fudbalu, ali ovo me više privlačilo. Na predlog prijatelja došao sam u ATT, na prvih par treninga baš su me izmlatili, ali nisam odustajao, haha. Dosta ih odustane, ali ja sam baš uživao” rekao je Abi.

BRUTALANO: Ruski vitez udarcem IZ SNOVA nokautirao Britanca (VIDEO)

Izvor: Objektiv.rs

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar