Sa svim očekivanjima koja dolaze uz titulu majke zaboravi se ono najbitnije.
Žena ne prestaje biti žena kada postane roditelj.
Dan jedne majke ne može da prođe bez nečije osude ili “dobronamernog” pojašnjenja šta to tačno ona radi pogrešno.
Zato je fitnes blogerka Sija Kuper svoje otvoreno pismo namenila “lošim majkama koje spuštaju druge”.
U njemu navodi najčešće kritike koje je dobijala.
“Vežbanje tokom trudnoće, vežbanje sa decom, vođenje računa o sopstvenom izgledu i zdravlju, korišćenje konzervirane hrane, tetovaže i pirsinzi, povremena čaša vina, dopuštanje deci da koriste tehnologiju, dopuštanje deci da povremeno jedu slatko i hepi mil, rad od kuće, oblačenje, deljenje kreveta sa decom, kupovina automobila i motora, traženje vremena za sebe…”
Ne postoji nikakva formula za roditeljstvo, plan se kroji prema potrebama deteta ali i roditelja.
Kako iko može da očekuje da dete bude srećno ako njegova majka to nije?
I ko smo to mi da sudimo drugima?
A ukoliko se nama sudi, poslušajmo Siju i budimo i mi ponosne “loše”majke.
J. Babić







Komentari (0)