Zajedno čitamo molitve i KADIMO kuću: Supružnici Crnogorčević za Objektiv govore o VERI i muzici

Supružnici đakon Ivan i etno-pevačica Danica otkrili su za naš list kako najradosniji hrišćanski praznik izgleda u njihovom domu

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Instagram

Đakon Ivan i Danica Crnogorčević stvorili su pesmu „Veseli se, srpski rode”, koja je postala himna litija u Crnoj Gori, odnosno pobede srpske Sparte. Supružnici neguju veru i tradiciju u svom domu i za Objektiv ističu da im njihova deca Kasijana, Jovan i Đurđija pomažu u ukrašavanju badnjaka i božićne česnice.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

– Prvo na šta nas asocira riječ „Božić” jeste rođenje Bogomladenca Hrista, a Hristos predstavlja sve ono najuzvišenije i najljepše što postoji otkad je svijeta i vijeka. Sve tajne, sva pitanja i sva traganja čovječanstva mogu svoje odgovore da pronađu u Hristovom ovaploćenju (rođenju od Presvete Bogorodice). Tajna Božića otkriva suštinu našeg vjeroispovijedanja, a to je da je Bog postao čovjek. Slaveći ovaj praznik, mi se uvijek iznova podsjećamo tog velikog događaja u istoriji čovječanstva. Pripremajući se postom i molitvom za susret sa Bogomladencom Hristom, i mi na jedan tajanstven način dočekujemo rođenje Hristovo, isto onako kako su ga dočekali Presveta Bogorodica, Sveti pravedni Joakim i Ana, Bogoprimac Simeon – započeli su Ivan i Danica, kojima je najlepši Božić bio prošle godine.

– Najljepše proslavljanje praznika jeste liturgijsko, kada uzmemo učešća u svetoj liturgiji i kada se pričestimo tijelom i krvlju Gospoda Boga i Spasa našega Isusa Hrista. Proslavljanje Božića mimo liturgije i crkve teško je zamisliti i nemoguće ga je istinski doživjeti. Teško bismo se mogli odlučiti koji nam je najljepši, ali evo odabraćemo baš 7. januar prošle godine, jer smo otad bogatiji za još jednu bebu, Đurđiju, i sada nas je petoro u kući – rekao nam je bračni par, koji je 2017. godine objavio numeru „Hristos se rodi”:

– Objavili smo i pesmu „Vezak je vezla Djeva Marija”, a ove godine će izaći i „Božić, Božić, blagi dan”.

Opisali su nam koliko se život njihove porodice razlikuje od drugih koje nisu toliko povezane s religijom.

– Trudimo se da sve što radimo bude usmjereno ka služenju Bogu i bližnjima. Kako uči naša vjera, svaka porodica jeste mala crkva, te se trudimo da u našoj vlada harmonija, uzajamno poštovanje, ljubav, strpljenje. Dječica s radošću učestvuju s nama u čitanju molitvi, kađenju kuće, pjevanju tropara i ostalih duhovnih pjesama. Trudimo se da što više obilazimo naše svetinje – izjavili su Danica i đakon Ivan, koji su najstariju ćerku Kasijanu krstili dok je bila u inkubatoru, nakon čega joj se stanje poboljšalo.

– Nemamo kome drugom pripisati ovo čudo, već samo Bogu. Ovo je lijep primjer koliko je velika i snažna sila svetog krštenja – rekli su njih dvoje, te nam otkrili da li planiraju još dece.

– Čovjek snuje, bog određuje, ako bog da, planiramo – rekao nam je mladi bračni par, a zatim dodao:

– Otkad smo stupili u bračnu zajednicu, živimo odvojeno. Uglavnom sami vodimo brigu o našoj djeci, naravno, bake i deke su uvijek tu da nam pripomognu.

Ivan se osvrnuo na položaj SPC u Crnoj Gori i litije:

– Bogu hvala, stanje je veoma zadovoljavajuće. Sadašnje vlasti pokazuju veliko razumijevanje za potrebe naše vjerske zajednice i vjerujućeg naroda. Litije su presedan u istoriji Crne Gore i to je najljepša Crna Gora koja se mogla vidjeti. Naravno da su litije uticale i podstakle mnoge, posebno mlade ljude, da se okrenu vjeri i duhovnosti. Primjetno je da sve više ljudi dolazi na liturgije da se pričešćuju i ispovijedaju, što je vrlo bitno za moralni i duhovni preporod jednog društva.

U domu Crnogorčevića sluša se i tradicionalna muzika drugih naroda.

– Najviše me opušta klasična i duhovna muzika, a naravno da volim da slušam tradicionalnu muziku, ne samo našeg naroda već i drugih – rekla je Danica, koja je istakla da nema velike zarade od izvođenja etno-muzike.

– Novac mi nikad nije bio motiv, zato se trudim da uvijek ostanem dosljedna kao i na samom početku, da prije svega prenesem ljudima ono što je suština mog stvaralaštva. Mi bismo bili srećni kada bismo zaradu od nastupa mogli da uložimo u sve projekte koje imamo u planu da ostvarimo. Nažalost, ni to zasad ne ide, već zavisimo od dobre volje pojedinih ljudi.

Đakon Ivan je još u osnovnoj školi pokazao interesovanje za veru, a nekoliko godina kasnije u Ostrogu je pronašao svoj put ka njoj.

– Otkad sam spoznao sebe, razmišljao sam o smislu života. To pitanje me je uvijek tištilo, kako bi Dostojevski rekao: „To su tragična pitanja”, koja nekog susretnu sa 40 godina, a mene, na sreću, u ranoj mladosti. Shvatio sam da mora postojati nešto izvan onog što mi tjelesnim očima vidimo. Kršten sam kao dete u Srbiji, u Omoljici, odakle je moja majka, a u crkvu sam prvi put otišao s bakom, naučio molitvu „Očenaš”. Kada sam završavao osnovnu školu, počeo sam da čitam Stari zavjet, koji je za mene bio otkrovenje, i te priče su me ispunjavale i motivisale. Kroz njih sam shvatio da Bog postoji i učestvuje u našem realnom životu – započeo je Ivan, te nastavio:

– U srednjoj školi su nastavila da tinjaju stara pitanja. Jednog dana kada je išla litija do manastira Ostrog od Podgorice, bio sam druga godina srednje škole, zakasnio sam i rekao da sjutra idem sam. Zaputio sam se pješke od Podgorice ka Ostrogu, da bih od Bogetića nastavio bos, po starom narodnom običaju. Rekao sam: „Sveti Vasilije, ako mi ti ne otkriješ pravu istinu, neće niko.” Na Ostrogu zadesim jednog čovjeka, koji mi kaže: „Evo, ako čitaš Akatist Svetom Vasiliju 40 dana, Bog će sigurno uslišiti molitvu za koju se molimo”, i ja sam ispoštovao to pravilo i nakon toga mi se put otvorio. Otišao sam kod kivota Svetog Simeona Dajbapskog, gdje sam se prvi put ispovijedio, pričestio, i tada je počeo moj intenzivni put ka vjeri i pravoj, istinskoj spoznaji Boga. U tom momentu kada sam spoznao Boga, za mene je sve bilo suvišno. Nijedna ljepota ovoga svijeta ne može da nadomjesti tu ljepotu koju doživimo kad smo u zajednici s Bogom.

Njegovu suprugu Danicu roditelji su usmerili ka pravoslavlju:

– U vrlo ranom djetinjstvu postala sam svjesna svojih korijena, odnosno svoje pravoslavne vjere. Zahvaljujući roditeljima, koju su me upravili na pravi put, posle je to išlo samo, Gospod je samo dodavao, te sam vrlo rano prvo naučila pojanje liturgije, zatim duhovne pjesmice, tropare, a kasnije je sasvim prirodno došlo i interesovanje za tradicionalnu muziku kao usko povezanu s našom duhovnošću.

Piše: LOLA STOJANOVIĆ

Ovaj i druge zanimljive tekstove čitajte u današnjem broju štampanog Objektiva

Foto: Objektiv.rs

BONUS VIDEO:



Izvor: Objektiv.rs

Komentari (1)

Ostavite komentar