Te sudbonosne večeri 1956. Silvana Armenulić je upoznala Tomu Zdravkovića, saznala je da je iz sela došao na audiciju, da nije prošao i da nema novca da se vrati do kuće. Pevačica mu je velikodušno pomogla, a trinaest godina kasnije, na papiru iz konobarskog bloka u beogradskom hotelu “Slavija”, mamuran, napisao je i reči i melodiju za pesmu “Noćas mi srce pati”, koja je Armenulićevu dovela do vrhunca slave.
U trenucima kada je Silvanina karijera stagnirala, desio se još jedan sudbonosni susret sa Tomom. Ovoga puta nije bilo pod velom mraka kao ranije u Leskovcu. Sve se odigralo u cik zore, u Silvaninom i Radmilovom stanu, da Zdravkoviću ne ispari inspiracija i da u duetu sa Armenulićevom završi ono što je započeo na papiru konobarskog bloka.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Toma je komponovao za Silvanu na svoj način, usplahireno, konfuzno… O tome je lepo posvedočeno u jednom novinskom napisu:
“Bilo je to jednog letnjeg jutra. Negde oko šest časova, Radmila je trglo zvonce na vratima. Kada je otvorio, ugledao je Tomu Zdravkovića. Bio je tužan i umoran. Radmilo je primio starog prijatelja, iako je vreme bilo neuobičajeno. Probudio je Silvanu da skuva kafu. Toma je tada seo za klavir i stvorena je danas svima znana melodija…”
Melodija “Noćas mi srce pati”. Sa tom i još nekoliko pesama Tome Zdravkovića Silvana je doživela vrhunac slave.
– Pevam sa osećanjem. U svakoj pesmi nastojim da pronađem nešto što je zajedničko sa mojim životom i onda, dok pevam, ja to duboko proživljavam. Kad pevam, na primer, pesmu o jednoj ruži i jednoj suzi i kažem: ‘Rane moje teške kako da prebolim?’, publika shvati da je to iskreno, iz duše. Verujte, ja nisam u stanju da glumim – pričala je svojevremeno Armenulićeva.
BONUS VIDEO:
Komentari (0)