Predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić prisustvuje skupu u Busijama, na kom se obeležava Dan sećanja na stradale i prognane Srbe u akciji “Oluja” 1995. godine .
Narod je već počeo da se okuplja u Busijama.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić obraća se narodu u Busijama.
– Danas, kada ponovo podsećamo sebe na ono što se dogodilo avgusta 1995. godine, na užasan pogrom, proterivanje više od 250 hiljada Srba, na egzodus i etničko čišćenje, mi, istovremeno, i konačno, podsećamo sebe na to ko smo, šta smo, odakle smo i kuda idemo. Govorimo o našem identitetu, u koji su, zauvek, ugrađene kolone na traktorima, zbegovi, ubistva na Petrovačkoj cesti, i nečija jasna namera da Srba u Hrvatskoj više nema. Govorimo o onom identitetu, u koji su ugrađeni, večno, i Jasenovac, Jadovno, svaka jama, svaki malj i svaka kama koji su bili posledice iste te politike, istrebljenja Srba, nekih pedeset godina ranije.
– Hvala svima koji su ovde, i što pokazujemo kako ne zaboravljamo šta su naši Krajišnicu morali da prođu – rekao je Vučić.
On kaže da smo naučili zahvaljujući istoriji koju smo zapamtili, ugradili je u sebe, da se ona, kako je rekao jedan veliki pisac, možda ne ponavlja, ali se svakako rimuje.
– I danas obeležavamo jedno od njenih rimovanja, ono u kojem se, posle pola veka, reč malj rimovala sa rečju metak, i reč kama, sa rečju bomba, i reč istrebljenje, sa rečju proterivanje. Obeležavamo rimovanje reči dr Puka, ustaškog ministra pravde, koji je u julu 1941. godine Srbima poručio: “Ili se uklonite milom iz naše domovine, ili ćemo vas iseliti silom”, sa rečima dr Tuđmana, iz jula 1995. godine: “Srbe treba tako snažno udariti da praktično nestanu” – rekao je predsednik.
– Nikada nećemo zaboraviti nepregledne kolone traktora koje voze dečaci, majke koje previjaju srpske bebe i osvrće s eu strahu na progonitelje. Žive su slike ikone rksnih slava ušuškanih u najlonima da se ne oštete u zbegu. Na sve to svet i međunarodno pravo rekli su svoje. Niko iz sveta neće zakukati i zaplakati za srpskom decom, nikada vam neće reći “nad vama Srbima je izvršen genocid”, hvala srpskih herojima što su večeras sa nama.
Vučić i podsetio na sramne presude Haškog tribunala kojim su oslobođeni Markač i Gotovina.
– Haški tribunal je 2011. godine proglasio hrvatske generale Ante Gotovinu i Mladena Markača krivim za učestvovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je predvodio Franjo Tuđman. Gotovina je osuđen na 24 godine zatvora a Markač na 18 godina za krivična dela progona, deportacije, pljačke, razaranja, ubistva, nečovečna dela i okrutno postupanje. Svega godinu dana kasnije, Žalbeno veće tribunala oslobodilo ih je svih optužbi. Toliko o međunarodnoj pravdi – rekao je Vučić.
– Neka je večna slava svima koji su stradali u pogromu, dragi narode koje ste večeras ovde beskrajno hvala koliko volite i krajišnike i koliko volite Srbiju.
Mirno spavajte sokolovi Srpski, Srbija je majka
Погледајте ову објаву у апликацији Instagram
– Neću da se izvinjavam onima kojima su ubijali Srbe, neću da gazim po Krajišnicima koji su stradali zato što su Srbi – jasno je poručio Vučić i dodao:
– Nikada više neće biti Oluje i Bljeska.
– Srećan i ponosan sam bio kad večeras prolazio kroz ovu varošicu, danas će ovde živeti hiljade i hiljade hrabrih Krajišnika – rekao je Vučić.
Vučić o Ljubanu Jednaku – Srbija se stidela da kaže da je on umro
Drugačije, ni sebi, ni bilo kome drugom ne mogu da objasnim ono što se dogodilo Ljubanu Jednaku, Srbinu iz Gline.
Čoveku koji je, krajem jula, početkom avgusta 1941. godine, bio jedan od gotovo dve hiljade Srba naguranih u glinsku crkvu.
Čoveku koji je bio učesnik, bolje reći, objekt, đavolskog cerimonijala tokom kojeg su, na svetom tlu, ustaše ljude najpre klale, a onda terale da pevaju.
Čoveku koji je uspeo da legne među već zaklane, kako i sam ne bi bio zaklan, koji je ležao u krvi, preko kojeg su bacali zaklane, da bi on da sve njih, pa i njega, ubacili u kamione, i zatim, iz kamiona, u jamu.
Jedini preživeli masakra u glinskoj crkvi, epskog u svojoj monstruoznosti, bestijalnosti i grozoti, posle rata je nastavio da živi u Glini, sve do avgusta 1995. godine, kada mu je jedan komšija rekao: “Bježi LJubane, tebi će kožu sa leđa da oderu, jer si živ ostao”.
I Ljuban je ostavio dve kuće, sve što je imao, ušao u traktor i sa ženom i ćerkom postao deo ogromne kolone, u četiri reda, koja je gonjena ka Srbiji.
Dve godine kasnije, u Srbiji, LJuban Jednak je umro. I Srbija je to prećutala.
I dan danas, sramota me je zbog toga. Sramota me je one Srbije, pune velikih reči, a koja jedno malo delo nije umela da uradi. Da kaže, sebi, i svetu, da je umro LJuban Jednak, svedok dva pogroma, dvostruka žrtva iste sumanute politike krvi i tla, i da tog junaka, tog tihog heroja, koji, ni posle svega, za mržnju nije znao, sahrani onako kako dolikuje, ljudski, uz sve počasti, a i to bi, verujte mi, bilo malo.
Naš identitet je tada sahranjen sa njim, i to po ko zna koji put, našim besramnim zaboravom.
Nikada više, to ne sme da se ponovi. Nikada više ne smemo da pokrivamo oči, i uši, i usta, pred nečim što jeste bio pogrom, nečim što nije bio samo sunovrat neke bolesne politike, nego sunovrat svake ljudskosti, posle kojeg nije ostala samo Hrvatska bez Srba, nego, ubeđen sam u to, i svaki normalan čovek u njoj, bez velikog dela svoje duše.
Praviti se da to nije tačno, izbegavajući da kažemo, zločin je ne samo prema žrtvama, ne samo prema LJubanu kojeg dva puta nisu ubile ustaše, ali jeste naš zaborav, nego je zločin i prema nama samima, prema svakom živom Srbinu, Krajišniku, prema Srbiji i prema njenoj budućnosti.
Zaborav nas poništava
U zaboravu, ljudi žive pognuti, plašeći se i sebe i drugih. I tek kada počnu da pamte, mogu i da se usprave, mogu da se otvore, da razumeju, mogu da žive i sa sobom i sa drugima, bez zazora i sumnje.
Milorad Dodik se obraća:
Srpski član Predsedništva BiH Milorad Dodik poručio je da je u zločinačkoj akciju “Oluja” 250.000 Srba proterano sa svojih vekovnih ognjišta, a 2.000 ljudi je stradalo, pre svega dece i staraca.
On je podsetio da je važno da pamtimo stradanje biblijskih razmera, samo jedno u nizu stradanja Srba sa tih prostora.
– Osmi put okupljeni, da pamtimo ono što se desilo našem narodu u zločinačkoj akciji “Oluja”, gde je pretežno proterano 250.000 civila i deca. Danas su prostori gde su živeli Srbi pusti i prazni, nisu nam omogućili da se vratimo i ostavimo svoja prava.
– Dokaz da oni nisu uspeli su naše životi – rekao je Dodik.
Dodik je rekao da ne može da zamisli da je neki srpski političar izjavio isto što i Franjo Tuđman, a to je da “treba zadati takve udarce da Srbi praktično nestanu”.
Himne Srbije i RS i minut ćutanja
Intonirane su i himne Republike Srbije i Republike Srpske.
Posle intoniranja himni, pušten je kratak video-snimak i održan je minut ćutanja za nevino stradale žrtve zločinačke akcije “Oluja”.
Danu sećanja prisustvuju i logoraši iz Jasenovca. Na skupu se govorilo i o LJubanu Jednjaku, jedinog preživelog iz ustaškog pokolja u Glini. Na LJubanovu kuću su ustaše prve započele kada je počela “Oluja”, pre toga mu je Orden svetog Save prvog reda uručio patrijarh Pavle. Patrijarh Pavle je tada poljubio ruku LJubanu, banijskom mučeniku.
Počela je služba patrijarha Porfirija.
Patrijarh srpski Porfirije kaže da se molimo za one koji su stradali i pre “Oluje”, još od zadarske Kristalne noći.
On je podsetio i na ustaške zločine iz Drugog svetskog rata, od Gline do Jasenovca. Patrijarh je podsetio i na reči svetog Vukašina iz Klepaca – Samo ti dijete radi svoj posao, te objasnio da je to paradoksalni primer pobede žrtve.
On je rekao da je mnogo puta bio u Dalmaciji i da je zavoleo tu zemlju.
– Malo gde mi je nebo bilo blizu kao tamo – rekao je patrijarh.
– Konačni sud pripada Božijoj pravednoj ljubavi – naglasio je patrijarh.
Patrijarh Porfirije kaže da je čovek poražen, a Bog izneveren, ukazujući na to koliko je Krajina danas pusta.
– Pitam se ko je dobitnik vašim progonom? Ostala je samo pusta i prazna zemlja. Zlo je upisalo samo još jedan dobitak – poručio je patrijarh.
Podsetimo, u hrvatskoj akciji “Oluja” proterano je više od 250.000, a ubijeno oko 2.000 Srba.
Ispred crkve se okupilo više od 15. 000 ljudi.
“Oluja” je počela 4. avgusta 1995. godine napadom hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća odbrane na Republiku Srpsku Krajinu, zbog čega se svake godine taj datum obeležava kao dan posvećen stradalim i prognanim Srbima.
Komentari (0)