U trenucima dok ovo pišemo u Tokiju je oko 21 čas, a direktno sa aerodroma nam se javila Ružica Karajović Ibročić, sudija koja će da brani boje Srbije tako što će deliti pravdu na veslačkim takmičenjima na Olimpijskim igrama.
– Pozdrav sa Narita aerodroma u Tokiju. Prošli smo proveru dokumenata, jedno desetak puta… Dala sam uzorak pljuvačke za test na kovid-19 i sada čekamo rezultate i zvanične akreditacije. Iz Beograda je let do Dubaija trajao pet sati, pa pet sati čekanja na aerodromu i onda devet i po sati leta to Tokija je – i to je, iskreno, proletelo. Valjda me puca „nešto” – kroz smeh priča Ružica.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
A to nešto, pa to je adrenalin koji puca i sportiste koji učestvuju na OI, od tog naleta egzaltiranosti nisu imune ni sudije. Sad samo predstoji da proleti vreme i do dobijanja rezultata testa, pa paljba sa aerodroma – do tada su svi testirani prepušteni na „milost i nemilost“ domaćina.
– Ljubazni Japanac, jer drugačiji ne postoje, zamolio nas je za strpljenje. Ovo poslednje čekanje potraje možda sat, možda tri. Nemamo baš puno izbora osim strpljenja. Međutim, pored svih nasmejanih, finih, predusretljivih, rastrčanih domaćina sramota nas je da se žalimo. Pod „mi“ mislim na olimpijsku ekipu sa istog leta: sudije, novinari, delegati… iz različitih zemalja. Boje veslanja brani čak nas četvoro sudija, brat i sestra iz Tunisa i moja italijanska cimerka Ana. Opušteno je, pričamo, šećkamo, hrana sa automata, oni nasmejani… Samo još da rezultati stignu – zaključuje Ružica Karajović Ibročić.
Piše: Vojin Jovanović
Komentari (0)