Bora Đorđević piše za Objektiv o Bariju 1991

Da nismo pobedili Marsej, potopili bismo brod nasred mora: Mi došli da se bijemo, Francuzi da se ljube!

Na brodu Bari - Bar "delije" obile bar, samo je jedna od neverovatnih anegdota koju nam je otkrio legendarni pevač domaćeg rokenrola Bora Đorđević

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Starsport

Pisao sam svojevremeno o slavnom pohodu u Bari u frankfurtskim Vestima. Naslov je bio „Pomahnitali voz i brod ludaka”. Naime, Zvezda mi je velikodušno dodelila ulogu vođe puta. Dakle, vođa puta i većina navijača dosta brzo su bili pijani ko crna zemlja. Raspevani voz je jurio ka Baru, gde nas je čekao feribot za Bari. Negde u nedođiji, u kanjonu Morače, voz se zaustavio i stajao nekoliko sati bez razloga. Provalio sam u čemu je štos, izleteo u Sutomoru iz voza i svratio do pobratima koji tu ima prestižan lokal. Kod njega je bio i šef policije, bivši sudija, koji me je oslobodio kad su mi sudili zbog jedne pesme. Pitao sam ga: „Pa dobro, što zaustavi voz u onoj vuko***ini?”

„Nisam lud da mi ludaci unište grad”, odgovori mi.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

A veseli ludaci su bukvalno sprovedeni od stanice do luke, gde je čekao feribot, za tu priliku iznajmljen od nekog Grka. Gledao sam ukrcavanje sa mojim Čačanima, koji su u zavidnom broju krenuli na put, kad se izdvoji jedan od njih i, praćen navijanjem svih okupljenih, poče da se penje na trajekt preko užeta kojim je brod bio privezan za luku.

Što ne uđe normalno kao ostali, pitao sam zemljake. „Papiri mu ne valjaju”, rekoše. Veselo društvo se utrpalo na brod i tu je vlasnik Grk napravio kobnu grešku.

Naime, čovek je zabranio točenje alkohola na brodu! Zalihe su presušile i s tugom smo ispijali poslednje kapi na palubi. Malo smo popadali i od umora, pa sam otišao u kabinu da malo odspavam. U zlo doba, neko zalupa na vrata. Otvorim, kad ono ekipa nosi sve moguće vrste alkohola. Obili šank, pa smo imali goriva da nastavimo žurku do Barija.

Zaštitnik Barija je Sveti Nikola, čuvar putnika. Kako je on i pravoslavni i katolički svetac, mnogi su otišli u crkvu da se pomole pred utakmicu. I Italijani su bili oprezni. Zabranili točenje alkohola i podelili grad na dva dela. U jedan deo smestili Francuze, u drugi Srbe. Između karambe (karabinijeri). Međutim, na neki čudan način flaše viskija su se volšebno pojavljivale, pa smo ih delili ko braća go*na.

Dešavalo se da Francuzi zalutaju u naš deo grada ili da se naši ušunjaju kod njih. Naravno da je dolazilo do lepih tuča, s tim što ovi naši žešći nisu bili sasvim zadovoljni: „Mi došli da se šibamo ko ljudi, a ovi Francuzi pi*ke, samo se grle i ljube”.

O utakmici ne mogu da pričam. Sve vreme sam strepeo, a penale nisam smeo da gledam. Najstrašniji momenat je bio kad je ušao Piksi. Kako dohvati loptu, tako postaje opasno po gol. Piksi, hvala, brate, što nam nisi srušio snove i što nisi pucao penal.

I konačno, penali i kraj! POBEEEDAAAA!

Urlanje i radovanje. Uplašeni Italijani bacaju na nas neki blagi suzavac. U retkim trenucima pomalo je podsećalo na demonstracije u Beogradu. Daj, bacajte nešto jače, navukli smo se na bolje, vičem karabinijerima.

Povratak je bio trijumfalan. Najluđi se popeli na katarke. Grk se opametio i dozvolio piće.

Jedan navijač mi je sasvim ozbiljno rekao: „Da nismo pobedili, probušili bismo brod nasred mora”.

Brod ostade ceo i uplovi u Bar…

Sve tekstove našeg specijala povodom 30 godina od Barija, a verujte, ima ih 20-ak veoma kvalitetnih, možete da pročitate uz vikend štampano izdanje Objektiva.

Piše: Bora Đorđević, Priredili: Slobodan Vrakela i Damir Radović

Foto: FK Crvena zvezda


Izvor: Objektiv.rs

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar