Ispovest Adrijana koja ostavlja bez daha: “Jeo sam hleb i šećer, bio kralj, pa me smrt oca upropastila!”

"Kada razmišljam o odrastanju u faveli, zapravo pomislim koliko smo se zabavili, razmišljam o zmajevima koji lete i šutiranju lopte na uličici."

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Profimedia

Šta reći o ovom čoveku? Imao je sve, pa se vratio u favelu i nastavio da živi “bednim” životom bez dinara u džepu.

Novac je prolazna stvar, ali slava i ljubav prema fudbalu nisu nikako. Mnogi su govorili kako se Adrijano drogira, kocka, nema šta da jede i jedva sastavlja kraj sa krajem, međutim, njemu je sada potreban samo mir i normalan život, kao nekada dok je bio mali.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

Tako je čuveni Brazilac rešio da napiše svoju ispovest i obrati se svim onim ljudima koji ga vole, ali i onim koji ga ne vole. Jedno je sigurno, niko neće ostati ravnodušan na ove delove njegovog života.

Adrijano potrošio milione, Adrijano nestao u favelama, Adrijano se drogira… Znate li koliko sam puta video te naslove. S**nje. Pa evo me. Nasmejan pred tobom. Da li želite da čujete istinu? Direktno od mene, bez zezanja? Pa, digni stolicu brate, Adrijano ima priču za tebe…

Foto: Profimedia

Kada razmišljam o odrastanju u faveli, zapravo pomislim koliko smo se zabavili, razmišljam o zmajevima koji lete i šutiranju lopte na uličici. Pravo detinjstvo, ne ovo sada sranje i tapkanje, tapkanje i tapkanje po ekranima koja ova deca sada rade.

Bio sam okružen svojom porodicom, svojim ljudima. Odrastao sam u zajednici. nisam patio, živeo sam. Zaradio sam mnogo novca u svojoj karijeri, ali koliko biste novca platili da se opet toliko zabavite? Lopta mi je uvek bila pod nogom. Tako je Bog učinio.

Kad sam bio dete, baka je sa mnom išla autobusom na trening, nismo imali mnogo novca, pa je spremala kokice da bismo imali šta da pojedemo, ili bi presekla parče belog hleba i u sredinu sipala malo šećera. snovne stvari. Šta god smo mogli da priuštimo. Ali nekad jednostavne stvari imaju najbolji ukus, zar ne? Naročito kad si gladan. Ta kokica ima ukus neba.

Kad stignemo na trening, moja baka je bila tamo i satima me je gledala kako igram. Nije znala ni da izgovori moje ime kako treba, pa me je zvala ADI-RANO. Vikala bi na ostalu decu da mi dodaju loptu. Morao sam da joj kažem da bude tiha. Posle bi u autobusu u povratku bila analiza. Zašto trčiš ovako, zašto nisi išao na drugu stranu. Zaista me je gurala, bila je Murinjo pre Murinja. Nemilosrdna brate! Osam godina smo išli tako zajedno. Mislite da sam imao vremena za učenje? Nije ni čudo što sam tri puta pao peti razred.

Foto: Profimedia

Sa 17 godina sam dobio priliku da igram sa prvim timom. Igram protiv odraslih muškaraca, koji igraju da prehrane porodice. Ovo je drugi nivo, morao sam svima da dokažem da sa mnom nema zezanja.

Nekoliko meseci kasnije pozvan sam u reprezentaciju. Tako se brzo sve izdešavalo. U to vreme sam još živeo sa roditeljima u faveli. Dremao sam, kad su objavili ekipu reprezentacije na TV-u. Mama je ušla u sobu vičući “Adrijano, Adrijano, pozvan si sine! Bože moj”

Imam 18 godina, živim u faveli. Nije li me Bog dodirnuo? Samo godinu dana preselio sam se u Inter, gde sam imao ljude koji su me zvali Imperator.

Kad sam došao u italiju imao sam oko sebe igrače poput Sedorfa, Ronalda, Zanetija, Tolda… Trebalo je da budem u strahu od svih ovih ljudi, zar ne?

Momak iz favele poput mene je postao car Italije! Svi su se prema meni ponašali kao prema kralju. Blo je ludo. Sećam se kad je moja porodica dolazila iz Rija da me poseti, kad kažem porodica, ne razumeš na šta mislim. Ne govorim samo o mami i tati, već o 44 osobe! Rođaci, tetke, ujaci, moji momci! Ceo komšiluk je ušao u taj avion! Ta vest je stigla do Moratija, a on je rekao “ovo je poseban trenutak za ovo dete. Naći ćemo autobus za njegovu porodicu. Možete li da zamislite, 44 osobe iz Brazila na turneji po Italiji. Bilo je to vreme zabave.

Foto: Profimedia

Bio je to 7. avgust 2004. godine, samo devet dana kasnije. Vratio sam se u Evropu sa Interom, dobio sam poziv od kuće. Rekli su mi da mi je otac preminuo, dobio je srčani udar. Ne želim previše da pričam o tome, ali samo ću vam reći da moja ljubav prema fudbalu posle tog dana više nije bila ista. Voleo je tu igru, voleo sam je i ja. Bilo je tako prosto, bila je to moja sudbina. Kada sam igrao fudbal, igrao sam za svoju porodicu. Kada sam postizao golove, postizao sam ih za njih. Kada je moj otac preminuo, više ništa nije bilo isto.

Daleko od porodice, preko okeana, jednostavno nisam mogao sa tim da se izborim. Upao sam u veliku depresiju. Počeo sam da pijem, nisam želeo da treniram. Nije to imalo nikakve veze sa Interom, samo sam želeo da odem kući što je pre moguće. Da budem iskren, iako sam postigao toliko golova u poslednjih nekoliko godina, iako su me navijači voleli i dalje, moj užitak je nestao. Bio je to moj otac, znate? Nisam mogao samo da stisnem prekidač i da se sve vrati u normalu i da se osećam kao ranije.

Kada mi je Ahilova tetiva pukla 2011. godine, znao sam da je sve bilo gotovo, bar fizički. Možeš ti da se oporaviš od povrede, operacije… Ali niakda to neće biti isto. Moja eksplozivnost je nestala. Moj balans je nestao, pa imao sam rupu nasred kolena… Osećao sam se isto kao dana kada mi je otac otišao na drugi svet, ali ovoga puta je ožiljak bio na meni. I onda kada dobijem pitanje “Šta se dogodilo Adrijanu?”, odgovor je jasan. Imam jednu rupu u kolenu i jednu u duši.

“Adrijano se odrekao miliona kako bi otišao kući”. Da možda sam se odrekao miliona, ali koju cenu biste stavili na dušu? Tada sam bio skrhan očevom smrću. Želeo sam da se osetim kao onaj stari, nisam konzumirao narkotike, pio sam naravno. Nazdravlje i tebi.

Foto: Profimedia

“Adrijano je bio dečak iz favela.

Adrijano je dečak koji se vozi autobusom sa svojom nanom.

Adrijano je bio dečak kojeg je Flamengo hteo da otpusti.

Adrijano je bio dečak koji se borio.

Adrijano je onaj mangup koji poslednji ostaje na nogama.

Nisam osvojio Svetsko prvenstvo, ne.

Nisam osvojio Libertadores, ne.

Ali znate šta? Osvojio sam sve ostalo. I imao sam paklen život, brate…”

Krenuo stopama slavnog oca: Stankovićev sin sa kapitenskom trakom u dresu Srbije (FOTO)

 



Izvor: Objektiv.rs, Mozzartsport

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar