Šta vezuje srpsku košarku i jednu od najpoznatijih svetskih kompjuterskih igrica – „World of tanks“?
Odgovor je – Boris Savović!
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Bivši košarkaš Crvene zvezde, Hemofarma, Budućnosti i još mnogih evropskih ekipa važi za igrača kog svi žele u timu, trenutno nastupa za rusku Parmu iz Perma. Uz to, visoko se kotira i u kompjuterskoj borbi tenkova pa se može zaključiti da bitke vodi i na terenu, ali i na serveru.
“Igram ovu igricu već desetak godina, sa jednim prijateljem sam napravio jedan od najjačih klanova na evropskom serveru. Već dugo igram, od malena se rodila ljubav prema kompjuteru i igricama”, počeo je priču Boris Savović, koji nam se javio sa fajnl for turnira Fiba Kupa Evrope.
Parma je ove sezone napravila istorijski uspeh, po prvi put se plasirala u plej of VTB lige i na završni turnir Fiba Kupa Evrope održan u Tel Avivu gde je, ipak, doživela dva poraza. Savović je zadovoljan kako za sada teče sezona.
“Napravili smo dobar uspeh plasmanom u plej of VTB lige i dolaskom na fajnal-for evropskog takmičenja. Ove godine je VTB liga ekstremno jaka, CSKA i Zenit prave velike uspehe i u Evroligi, a mi smo uspeli da savladamo i jedne i druge, CSKA u gostima, a Zenit kod kuće.”
Savović je najveći trag ostavio u Crvenoj zvezdi i Hemofarmu, igrao je za čak 13 klubova, a podatak da je 2009. godine bio na NBA draftu ga je iznenadio.
“Iskreno, nisam znao da sam bio prijavljen na draft. Ne žalim ni zbog čega u karijeri, a posebno mesto u srcu zauzimaju Hemofarm sa kojim sam napravio prve veće korake u karijeri i Zvezda koja je za mene nešto zaista specijalno. Uvek se rado vraćam da gledam utakmice kluba koji je za mene poput porodice.”
Savović je sarađivao sa puno trenera u karijeri, a kaže da ne može nikog posebno da izdvoji.
“Od svakog trenera nešto novo naučiš. Kod Pešića sam naučio dosta toga oko “spejsinga” i malih sitnica, sa Dušanom Alimpijevićem sam lepo radio, ispred njega je velika trenerska karijera. U Megi sam sarađivao sa Dekijem Milojevićem, od njega sam naučio puno toga što i danas koristim. Teško je izdvojiti nekoga.”
A za karijeru kaže da će još potrajati.
“Dok god se moje telo oseća kao da imam 25 godina ja ću igrati. Dokle god budem prvi trčao u kontri, dok god se osećam da mogu lepo košarkaški da se potučem na terenu igraću.”
O ovoj i mnogim drugim zanimljivim temama čitajte u štampanom izdanju Objektiva.
Piše: Žarko Sokić







Komentari (0)