Početkom januara ove godine, radiosondom su sprovedena merenja u središnjim slojevima stratosfere koja se prostire 50-55 km iznad Zemljine površine. Merenja sprovedena nad islandskim Rejkjavikom pokazala su najnižu temperaturu u stratosferi u poslednjih 40 godina – čak -96 stepeni. Arktički vazduh je tako ostao “zaključan” u vrtlogu i zato smo, između ostalog, imali blagu zimu. Što je jači polarni vrtlog, blaže su zime.
It’s not what you think: The stronger the polar vortex, the milder our winter is. https://t.co/GEKd50HAiL
— USA TODAY (@USATODAY) February 20, 2020
Nekoliko nedelja kasnije, postignut je novi rekord, ali ovoga puta u nižim slojevima stratosfere, na visini između 18 i 20 km. Prilikom jednog ispitivanja u Svalbardu, arhipelagu u Arktičkom okeanu, izmerena je temperatura od -85 stepeni u nižim slojevima stratosfere. S obzirom na to da su ispitivanja sprovedena u stanicama van jezgra polarnog vrtloga, temperatura nad samim polom je još niža. Analize pokazuju zapanjujuće niske temperature u jezgru vrtloga za ovo doba godine.
I’m enjoying watching this nearly perfectly circular stratospheric polar vortex (~30 km altitude) from Earth Nullschool https://t.co/sxywSqSlsi
This winter, stable polar circulation has mostly kept the coldest Arctic air bottled up within the Arctic. pic.twitter.com/phbcdqTM7d
— Robert Rohde (@RARohde) February 18, 2020
Prema merenjima NASA, zabeležena temperatura je najniža u poslednjih 40 godina za ovo razdoblje u severnoj hemisferi. Ovakvo stanje dovodi do pojave polarnih oblaka u stratosferi, koji se oblikuju u njenim najhladnijim delovima, gde temperatura pada ispod -85 stepeni. Ovi oblaci su ređi prizor i od polarne svetlosti i igraju ključnu ulogu u procesu razaranja ozonskog omotača.
Two days ago I saw this magnificent display of polar stratospheric clouds in Finnish Lapland. Just amazing!#pscs #nacreousclouds #lapland #finland pic.twitter.com/ANd5UOLwgL
— Thomas Kast (@ThomasKast1) January 2, 2020
Na Južnom polu oni pomažu da se stvara ozloglašena ozonska rupe zato što podstiču nastajanje hlora i broma, koji doprinose ubrzanom uništenju ozona. U slučaju Severnog pola, temperatura obično nije dovoljno niska da bi se ovi oblaci formirali. Ipak, trenutni pokazatelji svedoče o kritičnom stanju ozona. Sunčeva svetlost stiže do Severnog pola krajem februara, odnosno, početkom marta, i uz prisustvo polarnih oblaka u stratosferi može pokrenuti proces uništenja ozona. Ozonska rupa nad Severnim polom je i dalje manja od one nad Južnim, ali svakako je nesvojstvena za severnu hemisferu.
Vrtlog će početi da nestaje s dolaskom proleća, jer će temperatura sigurno rasti. Ovaj proces povlačenja vrtloga može biti postupan ili će se javiti kao naglo povećanje temperature. Reč je o prirodnom događaju koji se zove “poslednje zagrevanje”. Poslednje zagrevanje inače ne utiče na klimu, ali isto neće važiti i ove godine, zbog prisustva tako snažnog polarnog vrtloga. Iz tog razloga, neizvesno je kakvo nam proleće predstoji. To može uticati na vremenske prilike sve do početka leta. U najtoplijim mestima u Španiji očwkuju se temperature i do 38 stepeni krajem maja ili početkom juna.
Pratite nas i putem iOS i android aplikacije – Objektiv.rs.







Komentari (0)