Kina i Japan potpisali su u Pekingu 16. februara 1978. godine trgovinski ugovor u vrednosti od 20 milijardi dolara, što je označilo početak velikog kineskog ekonomskog otvaranja.
Duboke ekonomske reforme, prvo u poljoprivredi i na selu, a zatim i u industriji, oslobodile su neslućeni kineski potencijal samoinicijative i preduzetništva, a široko otvorene granice prema svetu dovele su u zemlju ne samo ogromne količine kapitala, već i najbrži priključak za savremenu tehnologiju.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Sve ostalo je legenda o kineskom ekonomskom čudu koje ne prestaje da zadivljuje svet.
Bruto proizvod raste po godišnjoj stopi od sedam do devet odsto, a devizne rezerve su počele da premašuju 150 milijardi dolara.
Samo u poslednjoj deceniji domaća potrošnja porasla je pet puta, što je vodeće svetske trgovinske firme navelo da otvore robne kuće u Pekingu, Šangaju i drugim gradovima.
Ekonomski prosperitet doveo je i do značajnih socijalnih promena.
Iako zvanična statistika takvu vrstu podataka ne objavljuje, računa se da privatna preduzeća stvaraju između 30 i 50 odsto nacionalnog dohotka.
Domaće elektronske firme, poput “Haiera” i “Kelona” potisnule su sa kineskog tržišta strane konkurente i sada osvajaju i druga tržišta.
Domaći milijarderi, koji su počinjali sa sitnim biznisom na pekinškim ulicama, sada su redovni gosti na međunarodnim ekonomskim konferencijama, uključujući i čuveni Ekonomski forum u Davosu.
Kineski ekonomski bum, koji je nabolje promenio život gotovo svakog od milijardu i 300 miliona Kineza pojedinačno, učinio je zemlju relevantnim svetskim faktorom.
Ako dve osobe nose POSEBNE maske imaju zaštitu kao da su vakcinisane: Austrija pod ključem do Uskrsa
Komentari (0)