Na današnji dan 1956. godine osnovano je najčuvenije srpsko avangardno pozorište – Atelje 212. Ovaj beogradski teatar je nastao u prostorijama izdavačke kuće “Borba”, a prva odigrana predstava je bio “Faust” u režiji legendarne Mire Trailović.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Kroz njega su prošla gotova sva značajna domaća glumačka imena, a osnovano je sa idejom da se njemu prikazuju avangardni komadi, drugačiji od onih koje nude druga pozorišta. Nekoliko godina kasnije se preselilo u sadašnju zgradu, projektovao ju je Bojan Stupica.
Prvi rukovodioci pozorišta su bili Radoš Novaković i Bojan Stupica, a Mira Trailović je kasnije postala upravnica. Ona je dala poseban pečat ovom teatru, ali je i značajno uticala na istoriju srpskog pozorišta.
Mnoge fascinira ime ovog teatra. Tačno poreklo nikada nije zvanično potvrđeno. Međutim, veruje se da je ovaj teatar dobio ime po 212 stolica, koliko ih je bilo na velikoj sceni zgrade Borbe.
Beogradska publika je imala priliku da u Ateljeu gleda drame Joneska, Satra, Šoa, Bekera, Kamija i drugih velikih svetskih autora. Međutim, ovo pozorište je možda najzaslužnije kao teatar koji neguje domaći dramski tekst. U njemu su se igrala značajna dela Branislava Nušića, Miloša Crnjanskog, Dušana Kovačevića, Borislava Pekića. Ikone jugoslovenske glume su igrale upravo u ovom pozorištu, daskama koje život znače su prošetali Zoran Radmilović, Đuza Stojiljković, Mija Aleksić, Bata Stojković, Seka Sablić, Ljuba Tadić i mnogi drugi. Statua Zorana Radmilovića u kostimu legendarnog kralja Ibija sada dočekuje publiku koja dođe u Atelje 212.
Sama organizacija ovog malog pozorišta je bila potpuno drugačija u odnosu na ostala pozorišta u regionu, pojava Ateljea 212 je značila mnogo za kulturu ovog dela Evrope. To je bilo “najhrabrije” pozorište tog perioda. Tako je Atelje 212 bilo prvo pozorište Istočne Evrope koje je odigralo komad “Čekajući Godoa”. Takođe, kultna “Kosa” je stigla u ovaj teatar mnogo pre svih svetskih pozorišta.
I do današnjeg dana Atelje 212 nastavlja da opravdava svoj nadimak pozorišta utehe, nade i slobode.
Komentari (0)