Objektiv oči u oči sa "zapisanom" sudbinom

Olga iz Beograda nikad ne greši dok gleda u ŠOLJU, ali sada se prvi put PRESTRAVILA i bacila je na pod!

Da li je zaista dobra stvar znati nešto o bližoj budućnosti ili ne?

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Privatna arhiva

Gledanje u šolju je jedan od najpoznatijih i najpopularnijih načina proricanja sudbine koji potiče još iz stare Kine.

Da biste postali dobar čitač simbola posle ispijene kafe, potrebne su tri stvari: dobar vid, jasno prepoznavanje simbola i hrabrost. Zašto ovo treće? Zato što u šolji dobar tumač vidi SVE. A to sve treba reći onom ko je prekoputa.

Jedna od najboljih u svom “poslu” koji joj je i posle pola veka gledanja i dalje hobi je Olga, Beograđanka s Voždovca, koju poznaje novinar Objektiva, autor ovog teksta.

Ova žena ima dve vrline – prva, nikad nije naplaćivala usluge, i druga jezivija – nikad nije pogrešila.

Ko je s Voždovca verovatno je čuo za nju, mada postoje i mnogi ljudi koji nisu ni iz Beograda, ali su se sticajem okolnosti zadesili u kraju i svratili do nje. Olga ne prima svakog, već samo one koje poznaje dugo i kojima želi da skrene pažnju na sve izazove, drame i uspehe koji ih čekaju. Ako to žele naravno.

O uopštenim stvarima u gradu, zemlji, politici, religiji, koronavirusu ne govori. Vidi samo sudbinu sagovornika kraj nje. Čak i oni koji ne piju kafu, ukoliko poznaju Olgu i žele da im “vidi” budućnost, svratiće do nje. Interesantno je da jako mali broj ljudi zapravo to i uradi, valjda iz straha od onog što će reći.

Olga će uvek pitati pre kafe želi li gost sve da čuje ili ne, Foto: Pixabay/miriamzs

Olgu znam ceo život. S jedne strane mi je drago, a s druge ne. Ne pijem kafu, ali sam to činio nekih dvadesetak puta do sada kada sam dolazio kod nje. Uglavnom kad sam imao isuviše važna pitanja u životu. Sve što je govorila, UVEK se ispostavljalo kao neminovnost.

Videla mi je sve radosne trenutke po dve-tri nedelje unapred (to je uobičajeni period za ono što vidi), isto tako i sve neuspehe, brodolome. Videla je i novac, slavlja, ali i nemaštinu i bolesti, i što je najvažnije – uvek bi sve govorila. Jer sam tako tražio.

Ove godine sam dva puta bio do nje i oba puta je pogodila. Ništa novo. Ali sam prvi put doživeo da je prilikom gledanja u šolju istu odjednom bacila na pod!

“Vidim tri smrti oko tebe i mene. Ne jednu, ne dve, već tri”, rekla je i počela da plače.

Izašao sam od nje pitajući se da li je moguće da će se i to dogoditi. U roku od 10 dana, kao na filmskoj traci, tri osobe bliske meni i njoj su zaista nažalost preminule.

Na kraju kad se sve sabere i oduzme, ostaje samo jedno pitanje – da li je dobro znati neke stvari unapred ili ne?

Izvor: Objektiv.rs

Komentari (3)

Ostavite komentar