Ljude, ma šta uradili, nikada nećemo moći da promenimo.
Pogotovo kada su u pitanju navike.
Kada je u pitanju kašnjenje, postoje samo dva tipa: Oni koji uvek kasne i oni koji uvek stižu na vreme.
Ljudi koji kasne su spontaniji, ne zamaraju se stvarima na koje ne mogu da utiču, npr. time što autobus kasni ili neko drugi nije došao na vreme.
“Ljudi koji stalno kasne često su optimistični i nerealni, a takav način razmišljanja utiče na njihovu percepciju vremena. Oni to ne rade namerno, već iskreno veruju da će uspeti da obave sve što su isplanirali i da će doći gde treba na vreme. Ali, taj plan im se uvek nekako izjalovi i tako stalno kasne”, objašnjava Diana De Lonzor u svojoj knjizi “Never Be Late Again2.
Dodaje da takvi ljudi umeju da imaju memorisano jedno sećanje staro možda i duže od 10 godina, kada su zaista uspeli sve da urade kako treba i dođu negde u dogovoreno vreme, pa misle da to mogu da ponove.
Profesor psihologije Džef Konte sa Univerziteta u San Diegu je napravio istraživanje na tu temu – ispitao je dva tipa ličnosti – tip A (nestrpljivi i skloni takmičenju) i tip B (kreativni i opušteni). Pojedince sklone kašnjenju svrstao je u tip B.
Zadatak ispitanika iz obe grupe bio je da pokušaju da pogode koliko vremena je prošlo (a prošao je tačno jedan minut). Ljudi iz grupe A su rekli 58 sekundi, a ovi iz grupe B 77 sekundi. Ovime je dokazao da ljudi koji stalno kasne zaista imaju drugačiju percepciju vremena, odnosno nemaju ispravan osećaj za prolaznost vremena.
Ne ljute kada drugi kasne
Takođe, ovi tipovi ljudi se ne ljute kada drugi kasne, jer ih gledaju kroz širu sliku. Uz to su spontaniji, ne zamaraju se stvarima na koje ne mogu da utiču, na primer. time što autobus kasni. Zato oko sebe šire pozitivnu energiju koja je drugima prijatna.
Oni su u stanju da pakuju stvari u torbu pet minuta pre polaska na put, da pronađu smeštaj ili let u poslednjem trenutku…
Oni su optimistični i ne razmišljaju da neće uspeti u onome što su naumili, pa makar to radili u poslednjem trenutku.
Zbog toga umeju da budu uspešniji u životu i imaju šanse da duže žive od ljudi koji ne kasne nikada. Ali, imaju i oni svojih mana, kažu istraživači. Kako ne mogu da kontrolišu vreme, tako često nemaju kontrolu ni nad novcem, nisu istrajni u npr. završetku dijete koju su započeli. Oni više žive za sadašnjost nego budućnost, pa im i štednja za starost nije jača strana.







Komentari (0)