Božić je najradosniji hrišćanski praznik, a zajedno sa Uskrsom i Duhovima spada među tri najveća hrišćanska praznika. Božićno slavlje traje više dana, a postoji mnoštvo običaja koji su vezani za ovaj dan i koji imaju izuzetno dugu tradiciju.
Tokom najradosnijeg hrišćanskog praznika Božića, ne koriste se uobičajne fraze “dobar dan” i “doviđenja” već sve treba da pozdravljajte rečima “Mir Božji, Hristos se rodi!”, dok otpozdrav na ove reči glasi: “Vaistinu se rodi”.
Zanimljivo je to da se ovaj način pozdravljanja koristi sve do Bogojavljenja, 19. januara.
Na Božić se ujutru odlazi u crkvu gde se dobija pričest posle posta koji je trajao 40 dana, a koji je imao za cilj duhovno i fizičko pročišćenje. Pored toga običaj je da prva osoba koja uđe u kuću na dan Božića, bude položajnik.
Ko je položajnik?
Polažajnik ili Položajnik, odnosno u nekim krajevima i Radovan, je ritualni gost, prvi posetilac koji dolazi u kuću jednom godišnje tokom zimskih praznika, u periodu od Mitrovdana do Bogojavljenja, a veruje se da donosi domaćinstvu sreću, rodnost i bogatstvo.
Polažajnik se obično ne bira niti se poziva posebno, već se prepušta slučajnom namerniku. Ali ipak, ako je prošlogodišnji polažajnik bio srećne ruke toj kući, onda dogodine naprave ustupak, pa ga opet pozovu da bude polažajnik u toj kući. A, ako je bio baksuz, onda mu poruče da ne dolazi sledeće godine. Bilo da se pozivao ili ne pozivao, najbitnije je da polažajnik ima čistu dušu i dobre namere.
Simbolika položajnika
Običaj polažajnika u hrišćanskoj tradiciji vodi poreklo još od Mudraca sa istoka, koji su vođeni zvezdom stigli na mesto gde se Hristos rodio, poklonili se novorođenom detetu i doneli mu darove. Kao uspomenu na njih uveden je običaj da prvo strano lice koje stupi u neku kuću na Božić bude polažajnik koji će toj kući poželeti dobro zdravlje, sreću i uspeh.
Ipak, postoji i uverenje da kult polažajnika vuče korene još iz pradavnih vremena, kada se verovalo se da je polažajnik mrtvi predak u vidu putnika namernika – božanskog gosta, pa to objašnjava i velike počasti sa kojima se polažajnik dočekuje.
Tada se još verovalo da se mrtvi preci pojavljuju u vidu nekih domaćih životinja, pa su tada životinje uvođene u kuću kao polažajnici. Ovaj običaj se u nekim krajevima zadržao sve do početka ovog veka: negde su uvodili vola, negde svinju, negde tele.
Da li može žena da bude položajnik?
Crkveni zakon ne nalaže striktno da položajnik ne sme da bude žena, ali su to ipak većinom muškarci, i to oni za koje se smatra da su zdravi, jaki, uspešni, ugledni. Jer “ko vam prviu kuću uđe za Božić, takva će vam cela godina biti”, kaže narod.
Položajnik je često i dečak, naročito u domaćinstvima u kojima je cilj da mlada zatrudni, ili da se starima donese zdravlje.
Žene nisu položajnici jer je njihov zadatak u patrijarhalnom društvu da budu vredne domaćice koje spremaju ručak za Božić, ne idu u tuđe kuće, već dočekuju goste u svojoj.
Takođe, u davna vremena žena nije bila ravnopravna sa muškarcem, već manje važan član zajednice. Ona nije mogla, kao muškarac, da bude simbol snage, mudrosti, uspeha, zbog čega ni drugima to nije mogla da prenese.
Međutim, u modernom dobu to više nije slučaj i položajnik može da bude žena, mada je to i dalje retkost. Ukoliko vam žena zakuca na vrata na dan Božića dočekajte je kako dolikuje, uz osmeh i poljupce, neki simboličan poklon, otvorenog uma i srca.
Komentari (0)