Iako je od raspada Jugoslavije prošlo više od tri decenije, zemlje koje su nekada činile jedinstvenu državu koja se prostirala od Vardara pa do Triglava, danas dele gotovo identičnu demografsku sudbinu i suočavaju se sa niskim natalitetom, starenjem stanovništva, povećanjem godina u kojima majke rađaju prvo dete i visokom emigracijom. Sa izuzetkom Slovenije, u svim zemljama bivše Jugoslavije prisutna je depopulacija, a ako se nastave postojeći demografski trendovi, u našoj zemlji će do 2050. godine živeti svega četiri ili pet miliona ljudi, a celokupno stanovništvo biće skoncentrisano u Beogradu i Novom Sadu, istaknuto je na međunarodnoj naučnoj konferenciji „Stanovništvo u postjugoslovenskim zemljama: (ne)sličnosti i perspektive”, održanoj u organizaciji Društva demografa Srbije, u saradnji sa Centrom za demografska istraživanja Instituta društvenih nauka i Geografskim fakultetom u Beogradu.
Kako je prilikom otvaranja ove konferencije istakla dr Mirjana Bobić, profesorka na Odeljenju za sociologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu i predstavnica Demografskog društva Srbije, postjugoslovenski prostor predstavlja pravu demografsku „laboratoriju” u kojoj su se nakon raspada jedinstvene zemlje dogodile brojne sociološke, nacionalne i druge promene. Ona je podsetila da se ova dvodnevna međunarodna konferencija, koja je okupila preko 50 stručnjaka iz regiona, održava svake četiri godine, a u glavne teme ovogodišnjeg skupa spadaju dugoročni procesi u bivšoj Jugoslaviji, regionalni i evropski demografski izazovi, novi metodološki pristupi i kvalitet podataka u demografskim istraživanjima, kao i uticaj demografije na javnu politiku.
Izražavajući zadovoljstvo što se, kako je rekao, nalazi u prestonici nekadašnje zajedničke države, Damir Josipovič iz Instituta za etničke studije u Ljubljani, ocenio je da zemlje-naslednice imaju brojne sličnosti, među kojima se nalaze niske stope nataliteta i visoke stope emigracije.
„Ako reprodukcije nema u dovoljnoj meri, nastaju brojni drugi problemi, počev od nedostatka radne snage, pa sve do problema sa penzionim fondom. Od šezdesetih godina do danas, sa izuzetkom Turske i Albanije, u svim zemljama regiona dolazi do postepenog pada broja stanovnika, a svaka ozbiljnija kriza, kao što je pandemija virusa korona ili rat, dovodi do pada broja stanovnika, pa se procenjuje da će u Ukrajini, koja je pre sukoba sa Rusijom imala 44 miliona stanovnika, uskoro živeti svega 22 miliona ljudi”, upozorio je Josipovič.
Analizirajući stope fertiliteta u državama bivše Jugoslavije, profesor na Fakultetu za ekonomiju i biznis iz Zagreba Ivan Čipin istakao je da se u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji beleže niske stope fertiliteta, dok Bosna i Hercegovina, Severna Makedonija i Crna Gora beleže viši nivo fertiliteta, a Kosovo predstavlja jedinstven primer izuzetno visokog nataliteta u Evropi.
„Kada se analizira period od 1860. do 1980. godine uočava se da je prvo u Srbiji došlo do pada stope fertiliteta – sa 4,5 na dva deteta oko 1930. godine, a u Hrvatskoj i Sloveniji ovaj fenomen primećen je tek posle Drugog svetskog rata. Nagli pad broja žena sa velikim brojem dece (preko šestoro) nastaje nakon 1900. godine gotovo u celom regionu, sa izuzetkom Kosova, u kome se ovaj pad uočava tek nakon 1960. godine”, zaključio je Čipin.
Analizirajući obrasce ženskog i muškog fertiliteta u Srbiji na osnovu rezultata popisa stanovništva iz 2022. godine, upravnik Centra za demografiju Instituta društvenih nauka dr Vladimir Nikitović ocenio je da je višedecenijski nizak fertilitet našeg stanovništva jedan od najvećih društvenih izazova i ključna komponenta populacione dinamike na duži rok. Rezultati poslednjeg popisa stanovništva prvi put su pružili priliku da se analizira muški fertilitet i izvrši rodno osetljiva analiza obrazaca plodnosti, a postojeća istraživanja sugerišu da je fertilitet muškaraca u Evropi, posebno u istočnoj Evropi, niži nego kod žena, a plodnost muškaraca brže opada nego ženska plodnost. On je istakao da je totalni fertilitet u Srbiji opao u generacijama rođenim posle 1960, a udeo osoba bez dece upadljivo je porastao, posebno među muškarcima – niže obrazovani muškarci sve više zaostaju u formiranju porodice.
Slovenija za primer
Istražujući zaposlenost žena u fertilnom periodu, starosti od 20 do 49 godina, u postjugoslovenskim zemljama dr Ankica Šobot sa Instituta društvenih nauka, istakla je da se tokom poslednjih deset godina Slovenija dosledno svrstava među zemlje sa visokom stopom ekonomske aktivnosti za žene ove uzrasne kategorije. Naime, tokom 2022. ta stopa bila je najveća u Evropi, dostižući čak 90 procenata. Pored toga, zaposlenost žena starosti 20-49 godina koje su imale decu mlađu od šest godina takođe je jedna od najviših u Evropi – u 2021. godini ta stopa je iznosila 82 odsto, što predstavlja jednu od najnižih rodnih razlika u EU. U Hrvatskoj i Srbiji stope su niže, a rodni dispariteti veći u poređenju sa Slovenijom. Ovaj jaz posebno je izražen u Srbiji, gde je privredna aktivnost niža za preko 10 procenih poena, a zaposlenost skoro 20 procentnih poena niža nego u Sloveniji. Zaposlenost žena koje nemaju decu mlađu od šest godina najniža je u Srbiji i Hrvatskoj.
Komentari (0)