Jedna od najpoznatijih i najhrabrijih ratnica u našoj zemlji, heroina i dobrovoljac iz balkanskih ratova i Prvog svetskog rata Milunka Savić uskoro bi trebalo da dobije dostojno obeležje. Spomenik u njenu čast biće podignut u naselju Braće Jerković, na mestu gde se sada nalazi fontana, piše Politika.
Odluku o postavljanju spomenika je na obeležavanju 50 godina od njene smrti u Aleji velikana saopštio Nikola Selaković, ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja. U opštini Voždovac, gde je Milunka živela, kako smo saznali, već uveliko traju pripreme kako bi se projekat realizovao.
– Odluka o postavljanju obeležja dobila je sva odobrenja, prošla sve komisije, prikupljena je sva potrebna dokumentacija… Sada mora da se odabere materijal za postament i obave potrebni radovi na završetku spomenika – rekli su u opštini Voždovac.
Od tih poslova zavisi i kada bi spomenik mogao biti postavljen. Naselje Braće Jerković je odabrano jer u njemu Milunka provela poslednje godine života. Umrla je 5. oktobra 1973. godine u stanu koji je dobila za vreme mandata gradonačelnika Branka Pešića. Ova heroina slavljena u ratu i zaboravljena u miru decenijama je živela u onižoj neuslovnoj kućici na Voždovcu u ulici koja sada nosi njeno ime.
– Milunka je jedina je žena u svetu koja je odlikovana najvišim francuskim ordenom, Ratnim krstom sa zlatnom palmom, koji se dodeljuje isključivo visokim oficirima. Pred strojem savezničkih snaga Antante Orden joj je uručio lično komandant general Franše d’Epere. Zlatnu Karađorđevu zvezdu vojničkog reda o grudi hrabre ratnice okačio je prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević, komandant srpske vojske na Solunskom frontu, a medalju za hrabrost „Miloš Obilić” pred strojem Drugog topličkog puka dao joj je general Božidar Terzić, ministar vojni – rekao je dr Vidoje Golubović, hroničar Beograda i jedan od autora knjige o Milunki Savić.
I posle toliko godina ne zna se tačno koliko je Milunka puta odlikovana. Spominje se pet, 12, ali i 17 odlikovanja.
– Na ličnim fotografijama se vidi sedam odlikovanja, ali je Milunka dobila i pet Spomenica. U to vreme žene po zakonu nisu primane u vojsku, pa je moguće da su u dokumenta upisana muška imena. Za Milunku su korišćena imena Milun, Milovan, Milutin… U svakom slučaju, među medaljama na njenim grudima su se našla i dva ordena Francuske legije časti – ističe Golubović.
Na ratištu je provela osam kalendarskih godina. Bila je u poznatom Gvozdenom puku „Knjaz Mihailo”, ali u Sremskom dobrovoljačkom odredu u odbrani Beograda 1915. godine. Sa srpskom vojskom i stanovništvom Srbije, i pored teških rana prešla je Albaniju. Odatle je prebačena na lečenje u Bizertu (Tunis). U povratku je doživela brodolom, ali je ostala živa. Nakon toga stupa na Solunski front. I tu je ponovo ranjena. Polovinom 1918. godine Vrhovna komanda svih savezničkih armija izdala je pismenu pohvalu junaštvu srpskog narednika Milunke Savić, s naređenjem da se pročita u stavu „mirno”, pred svim jedinicama snaga Antante. Ovakva počast nije ukazana nijednom oficiru u Velikom ratu.
– Posle rata bila je zaposlena u Zavodu za izradu vojne odeće, a kasnije je radila i kao čistačica. Počela je da oboleva što je nije omelo da uporedo s podizanjem svoje četvoro dece (rođenom ćerkom i tri usvojenice) školuje još 34 druge. Do početka Drugog svetskog rata nije uspela da se penzioniše. U toku rata, uz sve mere predostrožnosti, leči i četnike i partizane, ali ostaju nepotvrđene priče i dokazi da li je bila zatočena u logoru na Banjici, da li su je tukli i mučili. Po završetku rata 1947. godine zvanično dobija zasluženu penziju i potvrdu da joj nisu oduzeta građanska prava. Živela je potom skromno i povučeno – objašnjava Golubović.
Milunka je „prvi put” sahranjena na Novom groblju u porodičnoj grobnici.
Četrdeset godina kasnije, 10. novembra 2013, njeni zemni ostaci su prebačeni u grobnicu u Aleji velikana. Na komemorativnom skupu i parastosu okupili su se državni i vojni službenici, crkveni veledostojnici, poslanici i ministri iz Vlade Srbije, predstavnici ambasada, vojni izaslanici iz 19 zemalja i veliki broj građana, predvođeni tadašnjim predsednikom Srbije Tomislavom Nikolićem i načelnikom Generalštaba Vojske Srbije generalom Ljubišom Dikovićem. Parastos je držao tadašnji patrijarh Irinej.







Komentari (0)