Nakon svetske premijere na Filmskom festivalu u Karlovim Varima i beogradske premijere na Festivalu autorskog filma, ostvarenje “Stric”, u kome glavne uloge igraju Predrag Miki Manojlović i Goran Bogdan, na redovnom je repertoaru domaćih bioskopa.
Radnja filma prividno se odigrava danas u vreme Božića Porodica – otac, majka i sin – dočekuju strica iz Nemačke u “idiličnoj atmosferi”. Stric, koji se vraća kući za praznike, osim poklona sa sobom donosi napetost i stres porodičnih okupljanja koji se tokom filma pretvaraju u psihološko maltretiranje.
Poznati glumac Miki Manojlović za Kurir govori u subotnjem izdanju o svom novom filmu, ali i odnosu sa svojim stricem.
– Ima tu vrlo nešto zanimljivo. Stric u filmu vraća ove ljude i sebe u osamdesete i u sopstvenu traumu koju je doživeo sa sopstvenim stricem. On je ubio ili nije celu njegovu porodicu. To može da se pročita pažljivim gledanjem. Film se dešava danas, a moj stric se zvao Andrija. On je bio najmlađi brat mog oca. Poginuo je sa 44 godine u saobraćajnoj nesreći, kad je pogodio jedno jedino drvo na putu Pančevo-Beograd s desne strane. Živeo je brzo i bio je sklon šalama, priča glumac.
Jedna od njegovih šala je bila uzrok zašto što je glumac odlazio na psihoterapiju kod Vide Jojić.
– Odlazio sam kod nje da vidim zašto se bojim visine. Ovde vlada ubeđenje da se ja plašim aviona i da imam strah od letenja. Visinu nisam voleo, a nisam znao zašto, pa sam otkrio. Moj stric je mene kao vrlo malog držao kao mačku za vrat i hteo da baci sa prozora prvog sprata naše kuće. To mi je napravilo traumu. Bacao me je kao loptu sa terase i hvatao nad tim ponorom. Vrlo se grubo šalio sa mnom i napravio mi je problem s visinom, a ne avionom, ispričao je glumac.
BONUS VIDEO:
Komentari (0)