Ljudi koji su se od početka ruske vojne operacije razmeštali po Ukrajini, ali i širom Evrope, najčešće su iz gradova poput Lisičanska, Popasnaje i Bahmuta, koji se nalaze u Donbasu.
Stanovnici ovih gradova imaju teške priče da ispričaju…
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Grad Bahmut nalazi se na oko sat vremena vožnje od Lisičanska.
U ovom gradu, u miru parka koji se oseća daleko od prve linije fronta, nalazi se Igor, njegova supruga Marina i njihov sin Artum.
Oni su iz grada Popasnaje koji se nalazi samo 45 kilometara od Lisičanska, i nedeljama je bio centar teških borbi.
– Tamo je granatiranje bilo jako intenzivno. Naš dečak je to teško podneo – kaže Igor za Sky News.
– Vrištao je tokom noći, plakao. Stalno smo živeli u mraku. Imali smo sveće, ali je svega nestalo. Grad nema struju, gas, vodu. Zgrade su uništene – dodao je.
Ovo je prvi dan da je trogodišnji Artum izašao napolje otkako su pobegli pre tri nedelje.
– On se i dalje plaši. Tokom noći se slomi, vrišti i plače. Ali ovde je mnogo bolje nego u Popasni – kaže njegova majka Marina.
There, in the peace of a park that feels a million miles from the frontline, we found Igor, his wife Marina, their little boy Artum.
They are from the town of Popasna.
It’s just 18 miles to the east, due south of Lysychansk, and it’s been the centre of heavy fighting for weeks pic.twitter.com/9n1r3jZx9I
— Sky News (@SkyNews) April 25, 2022
Potresne priče iz Popasnaje
Svaka priča je podjednako sumorna, a dolaze jedna za drugom.
– Popasnaja je potpuno uništen grad. Nemamo gde da se vratimo. Mi smo beskućnici i siromašni ljudi – kaže Olga Bondareva.
Ona je ispričala kako im se sve promenilo iz korena.
– Imali smo sve, sada nemamo ništa. Ništa. Nema zgrada, ništa. Grad je potpuno uništen. Grad je sravnjen. Kada smo se evakuisali bilo je zastrašujuće. Želimo da stignemo što dalje da u miru odgajamo naše unuče. Mnogo smo propatili. Kada je sirena bila uključena svi smo se tresli, srce nam je brzo kucalo – rekla je.
Druga žena dolazi sa pričom o svom nestalom sinu. Zove se Ruslan i ima 41 godinu. Ona drži njegovu fotografiju na svom telefonu.
– Izašao je iz bunkera da proveri stan i nestao je. Nemam pojma gde je od 11. aprila. Čekala sam ga i čekala. Mislila sam da će doći, da se krije negde u podrumu, ali nije došao. Možda neko zna nešto o njemu – zapitala je očajna žena.
Na ulici su novinari zatekli i dve sestre kako se grle pred polazak autobusa.
Jedna će ići autobusom. Druga će ostati u potrazi za nestalim mužem. On je negde pod ruševinama u Popasnaji.
“Ostaćemo ovde koliko god možemo”
Lisičansk je jedan od ukrajinskih gradova koji Rusija nedeljama pokušava da zauzme i u kome se znaci borbe vide na svakom koraku. Grad je sa tri strane okružen ruskim snagama.
Kako je ispričao Nikola, 56-godišnji član malog tima medicinara koji još uvek radi u ovom gradu, mnogo ljudi je napustilo grad.
– Kada Rusi uđu u grad, biće prekasno za evakuaciju. Ostaćemo ovde koliko god možemo – kaže on.
BONUS VIDEO:
Komentari (0)