U našoj narodnoj tradiciji postoji uspomena na jedan potpuno bizaran običaj – lapot. Radi se o „ubijanju staraca“, a do današnjih dana nije razjašnjeno da li je ovaj običaj ikada zaista postojao ili prestavlja deo mitova.
Iz narodnih poslovica se može nazreti poreklo ovog običaja, budući da se u njima spominje i tačno vreme i način ubijanja. Naime, nakon što čovek napuni šezdeset godina, dolazio je pred „seoski sud“ gde mu se odsecala glava sekirom. Pored ovog načina egzekucije, postojalo je još nekoliko metoda za ubijanje, poput prebijanja motkama, klanja, ostavljanja u šumi na milost i nemilost divljih životinja.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Lapot je bio ritualni čin koji se obavljao javno, naočigled cele zajednice, a onaj koji je išao na smrtnu presudu nije strahovao, već se, naprotiv, veselio putu na onostrani svet. U ovom činu dželati su bili niko drugi do deca onih koji treba da budu ubijeni!
Prema etnografskim izvorima, ovaj čin može se objasniti idejama nomadskih naroda kojima su, usled konstantne selidbe, stari i iznemogli ljudi predstavljali ogroman teret.
Čuveni etnolog, Sima Trojanović, razvio je ideju da je i kod našeg naroda bilo prisutno nepoštovanje ostarelih, uključujući i sopstvene roditelje. Konstatovao je da se u našem narodu priča o ubijanju staraca očuvala tako dobro, kao da je ovaj običaj praktikovan do pre nekoliko generacija, iako o njemu nema podataka ni u Dušanovom zakoniku kao primeru surovog kažnjavanja.
Suština ovog običaja sastojala se u ubeđenju da čoveka određuje njegov rad, međutim, kako je vremenom ovakvo stanovište prevaziđeno, veruje se da je ovaj ritual prestao da se praktikuje.
Prema nekim autorima, narodne legende o ritualnom ubijanju staraca se mogu pronaći u tri oblasti na na našim prostorima: Dinarskoj oblasti, istočnoj i južnoj Srbiji. U Dinarskoj oblasti običaj ubijanja staraca se dovodi u vezu sa ˝narodom˝ koji se zvao Nemri. Oni su, prema predanju, dugo živeli, bili su kao skamenjeni, ni živi ni mrtvi, a njihovi starci nisu sami umirali, pa su deca ili drugi srodnici bili primorani da ih ubijaju.
Kao razlozi za obavljanje lapota, u predanjima se najčešće navode ekonomski faktori (starci su teret zajednici) ili početak eutanazije (kako bi im se skratile muke u starosti i kako bi se poslali u bolji svet). Kada je napuštanje običaja u pitanju, u predanjima se zatiče egoističan momenat, koji se odnosi na to da ubijanja prestaju kada mladi shvate da i njih čeka ista sudbina. Jedan motiv leži i u etičkom momentu, odnosno u trenutku kada se deca sažale na sudbinu ostarelog roditelja pa ga poštede i sakriju.
Jedan od razloga koji se navodno spominje u vezi sa prestankom održavanja lapota jeste i uverenje da stariji ljudi imaju neobičnu mudrost i da mogu udeliti dragocene savete.







Mozda... Ali je nalupavanje bez ikakvih argumenata. Nema ni vremenskog doba ni lokacije gde se to "dogadjalo". Pomesali stare Srbije sa Eskimima.
Ама све је измишљено за ово поднебље, неко је то прочитао и вероватно је важило негде на неком другом крају света. Пишу све и свашта само да народу кажу како су глупи.
Još tada su shvatili da je humanije čoveka ubiti, nego mu doyvoliti da se pati sa ovolikom penzijom...